Vjerojatno zato jer većina ljudi intuitivno osjeća da smo se izgubili, da lutamo, da niti poslovni ljudi niti političari, niti djelatnici niti šefovi, ne razumiju baš najbolje
vrijeme u kojem živimo i nisu nas sposobni izvesti iz nevolja koje nas okružuju.

Ne znamo li kamo idemo, kaže stara mudrost, svaki put će nas odvesti baš tamo. A kuda idemo?  Znamo li željeno odredište? Jesmo li još na pravom putu ili valja
promijeniti smjer? Jesu li aktualni politički i poslovni lideri dorasli naraslim izazovima? Mogu li nas pripremiti za budućnost i pokrenuti potrebne političke i poslovne
reforme dok su još relativno jednostavne, poput mudraca koji nikada ne rade velike stvari kako bi mogli postići tako potrebnu veličinu?

Kako razumjeti ovu dugotrajnu krizu?
Najbolji odgovor obično dobije onaj tko postavi najteže pitanje. Prije svega, valja se zapitati kuda ide ovaj svijet, gdje smo i kamo želimo stići. Kako razumjeti ovu krizu koja traje tako dugo? Radi li se tek o cikličkom posustajanju kapitalizma koji će, kad recesija prođe, opet pokrenuti gospodarstvo punom snagom? Ili se radi o smrtonosnoj bolesti modela na kojem se suvremeni kapitalizam temelji pa nas čeka spora i duga agonija prije neminovnog kraja?

Može li u uvjetima globalizacije preživjeti ideja slobodnog tržišta? Dokle će se produbljivati jaz između bogatih i siromašnih prije nego što svijet eksplodira?
Pred dvadesetak godina raspao se socijalizam, je li sad na redu kapitalizam? Ako i kad se raspadne, što nas čeka? Jesu li za sve krivi loši političari i kriza demokracije? Je li demokracija uopće bolja od dobroćudnog apsolutizma?
 

Ako jest, kako objasniti probleme Ukrajine, Iraka, Afganistana i Egipta, napredak Kine, Singapura, Katara, Dubaija i Rusije uz istodobno kočenje gospodarskog napretka najrazvijenijih demokracija? Imamo li na ova i slična pitanja prave odgovore? Ikakve odgovore?

Autor teksta: Velimir Srića

Izvor: Poslovni savjetnik br. 117

Ostatak teksta možete vidjeli klikom na PDF ikone