Azerbajdžan u nedjelju bira parlament koji bi trebao ojačati režim predsjednika Ilhama Alijeva. Oporba je izbore unaprijed proglasila nedemokratskima i pozvala Zapad neka ne zatvara oči pred zastranjenjima vlade bivše sovjetske republike, miljenice stranih ulagača zbog obilnih zaliha nafte i plina.

Vladajuća stranka Jeni Azerbajdžan ponavlja da će izbori biti slobodni i da zemlja stoji iza unutarnje i vanjske politike svoga predsjednika.

Zbog toga će birači podržati naše kandidate -  poručio je Mubariz Gurbanli iz vladajuće stranke i dodao kako je oporbi "jasno da nema podršku birača pa zato optužuje da su izbori lažirani".

Protivnici režima optužuju da je vlada blokirala registraciju kandidatura glavnih oporbenih predstavnika, da je zauzdala medije i zabranila oporbene predizborne skupove.

Izbori 2010. bit će najmanje demokratični u povijesti Azerbajdžana. Rezultati su unaprijed dogovoreni -  rekao je Ali Karimli iz Narodne fronte, stranke iz oporbenog bloka.

Pozvao je europske vlade neka budu kritičnije jer "Europa u Azerbajdžanu vidi samo izvor energije, ali bi trebala vidjeti da dugoročno gospodarskim interesima prijeti autoritaran režim".

Istog je mišljenja i neovisni analitičar Zardusht Alizade koji kaže da se "demokratska situacija neće promijeniti sve dok Azerbajdžanu ne ponestane petrodolara" jer "Zapad ovisi o nafti i plinu i zato žmiri".

Europske zemlje snažno računaju na Azerbajdžan kako bi smanjile ovisnost o Rusiji.

Stranka Jeni Azerbajdžan (YAP) u sadašnjem sazivu ima 64 od 125 mjesta u parlamentu, no analitičari očekuju da će na izborima osvojiti čak 80 posto glasova.

Stručnjaci kažu da su vlasti učinile sve kako bi oslabile oporbu, zaplijenile im urede i ograničile pristup financiranju, ali drže da dio krivnje snosi i oporba koja se nije znala povezati s narodom.

Zbog naftnog bogatstva Azerbajdžan je doživio zadivljujuć gospodarski procvat zadnjih godina te je znatan dio stanovnika glavnoga grada Bakua zadovoljan životnim standardom.

Pristaše oporbe sklonije su bojkotirati izbore jer drže da su već odlučeni.

Smješten u području Kaspijskog jezera uz Iran, Gruziju, Armeniju i Rusiju, 9-milijunski Azerbajdžan je islamska zemlja koja je procvat doživjela nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. BDP-a je rastao prosječno 21 posto od 2003. do 2007., no za 2011. predviđa se rast od 3,8 posto.

Smješten na strateškom čvorištu za prijevoz nafte iz Kaspijskog jezera prema Europi uz zaobilaženje Rusije, Azerbajdžan je po dokazanim zalihama nafte 19. u svijetu i 28. po zalihama plina.

Međunarodni monetarni fond ipak ga upozorava da mora svoje gospodarstvo učiniti raznolikijim jer energenti čine 90 posto izvoza.

Predsjednik Ilham Alijev, koji je vlast naslijedio od oca 2003., bio je ponovno izabran 2008. na drugi petogodišnji mandat, a zatim je raspisao referendum na kojem su se 2009., Azerbajdžanci izjasnili za ukidanje ograničenja na dva uzastopna predsjednička mandata.

Njegov otac Hajdar Alijev, nekad komunist i član KGB-a, vodio je zemlju gotovo neprekidno 1969.-2003.

Provladine snage pobijedile su nadmoćno na parlamentarnim izborima 2005., za koje je Organizacija za europsku sigurnost i suradnju ocijenila da nisu ispunili međunarodne standarde.

Azerbajdžan je pristupio Vijeću Europe 1991., a od 1994. član je NATO-va programa Partnerstvo za mir. (Hina)