Možda isključivo vojni pritisak ne može završiti rat u Libiji, ali ni diplomacija se nije pokazala kao brži put prema miru kojemu se nadaju zemlje Zapada. Ako se neadekvatno primijeni, diplomacija bi mogla čak i usporiti postizanje nužnog sporazuma, kažu analitičari.

Koliko je taj politički put postao klizak za Zapad pokazalo se u srijedu kad je Francuska, vodeća zemlja koalicije koja napada snage Moamera Gadafija, priopćila da Gadafi smije ostati u Libiji ako se odrekne vlasti. Ta ideja što ju je izrekao francuski ministar vanjskih poslova Alain Juppe neprihvatljiva je mnogima među pobunjenicima koji inzistiraju da Gadafi završi 41-godišnju vladavinu i ode iz zemlje. Ideja nije ni u skladu s nalogom za uhićenje Gadafija što ga je izdao Međunarodni kazneni sud (ICC) u Haagu zbog zločina protiv čovječnosti što su ih navodno počinile Gadafijeve snage protiv civilnih prosvjednika.

Juppeova ideja zorno pokazuje koliko je Gadafijeva upornost i izdržljivost razvodnila ambicije Zapada četiri mjeseca nakon početka NATO-ovih zračnih udara i pet mjeseci od početka ustanka u Libiji. Tada je, 24. veljače upravo Juppe prenio želje mnogih zemalja Zapada. Cijelim se srcem nadam da su ovo posljednji Gadafijevi trenuci na mjestu čelnika. Što skromnija bila očekivanja Zapada, to će bolji dogovor Gadafi na kraju moći postići, piše Reuters. Strane zemlje jedva čekaju prekid neprijateljstava, jer žele da ta izvoznica nafte od šest milijuna stanovnika postane stabilna demokracija, a ne da je zahvate etnički ili plemenski sukobi, niti da postane utočište islamističke gerile. I jedan i drugi ishod mogući su nastavi li se libijski sukob. (Hina/mš)