Povjerljiva arhivska izvješća koje je otkrila internet stranica Wikileaks dodatno su rasvijetlila jedno od najspornijih pitanja rata u Iraku - koliko je iračkih civila poginulo i od koga, piše The New York Times, koji je unaprijed dobio izvješća na uvid.

Izvješća jasno pokazuju da je daleko najviše civila ubijeno od strane drugih Iračana. Jedan od najgorih dana rata je 31. kolovoz 2005. kada je u stampedu na mostu u Bagdadu poginulo više od 950 ljudi, nakon što je nekoliko ranijih napada izazvalo paniku u gomili.

Drugi je 14. kolovoz 2007. kada je u eksploziji kamiona bombe poginulo više od 500 ljudi u ruralnom području u blizini granice sa Sirijom.

No, sustavno sektaško nasilje uzelo je najveći danak među civilima. Primjerice u prosincu 2006., najgorem mjesecu rata prema izvješćima, ubijeno je oko 3.800 civila te oko 1.300 policajaca, pobunjenika i koalicijskih vojnika.

Dokumenti također otkrivaju mnoge ranije neobjavljene slučajeve u kojima su američki vojnici ubijali civile na kontrolnim točkama, iz helikoptera, u operacijama. Takva su ubojstva glavni razlog zbog čega su se Iračani okrenuli protiv američke prisutnosti u svojoj zemlji, što je sada situacija koja se ponavlja u Afganistanu.

Arhiva sadrži izvješća o najmanje četiri slučaja ubojstava civila iz helikoptera. U najkrvavijem, 16. srpnja 2007., ubijeno je 26 Iračana, oko polovica njih civila.

Arhiva ne daje precizan broj civilnih žrtava, no nudi podatke koji su podudarni s onima sastavljenim iz nekoliko izvora, uključujući i "Irak Body Count", organizaciju koja evidentira smrti civila koristeći se novinskim izvještajima.

Ukupno, petogodišnja arhiva donosi popis više od 100.000 mrtvih od 2004. do 2009. iako je o nekim pogibijama civila izviješteno više puta, a neka izvješća imaju nedosljedne podatke o žrtvama.

U priopćenju  "Irak Body Count", nakon preliminarne analize arhive, procjenjuje se da je na popisu 15.000 smrtnih slučajeva koji prethodno nisu nigdje objavljeni.

Arhiva priča tisuće pojedinačnih priča o gubicima čije posljedice još i danas osjećaju iračke obitelji.

Nesporazumi na kontrolnim točkama često su bili smrtonosni. Na jednoj koju su držali marinci, odraz sunčeve svjetlosti s vjetrobranskog stakla automobila koji nije usporio, doveo je do smrti majke i ranjavanja tri njezine kćeri i supruga.

Dokumenti iz arhive su nepotpuni, izrađeni s naglaskom na brzinu više nego na točnost, jer je cilj bio što brži prijenos informacija među postrojbama.

Čak i kada su Amerikanci u središtu akcije, kao što je to bilo u gradu Faluđi 2004., nitko od ubijenih Iračana nije kategoriziran kao civil. U prvim godinama rata Pentagon je tvrdio da nema podataka o iračkim civilnim žrtvama i tek je 2005. počeo objavljivati grube podatke na zahtjev Kongresa.

Ovoga je mjeseca Associated Press izvijestio da je Pentagon u srpnju objavio najpotpuniji popis poginulih iračkih civila i pripadnika snaga sigurnosti do sada, na kojem je ukupno 76.939 ubijenih u razdoblju od siječnja 2004. do kolovoza 2008., što je znatno manje od zbroja iz objavljene arhive WiliLeaksa.

Civili su najveće žrtve modernog ratovanja, s 10 civila koji umiru na svakog vojnika u ratovima od sredine 20. stoljeća, prema studiji Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) iz 2001. (Hina)