Kriza je donijela veliku nezaposlenost i štednju, a evo kako izgleda karta Europe i koji su trendovi rasta, odnosno pada nezaposlenosti, piše jutarnji.hr

Da bi bilo jasno zašto su zemlje u krizi polučile različite rezultate potrebno je pojasniti procese koji su se događali nekoliko godina prije recesije. U zemljama poput Španjolske i Hrvatske nezaposlenost je buknula jer su se one naglo našle između metaforičkog nakovnja i čekića. Nakovanj su u njima stvorili procesi koji su se podmuklo razvijali od fiksiranja međuvalutnih tečaja u većem dijelu Europe, odnosno uvođenja eura. Ti su procesi godinama zaoštravali makroekonomske neravnoteže: najpogubniji bio je rast plaća i cijena u domaćem (neizvoznom) sektoru, koji nije bio utemeljen na povećanju produktivnosti.

Europske razlike

Dok su od 1999. do 2010. nadnice u Njemačkoj stagnirale, u Španjolskoj su se povećale, u odnosu na njemačke, oko 45 posto, u Irskoj i više od 50 posto, a u Francuskoj 25 posto. Tako su te zemlje postajale nekonkurentne pa se i u njihovim trgovinskim bilancama i na računima plaćanja s inozemstvom stvorila golema neravnoteža: Njemačka je do 2011. akumulirala višak od 1100 milijardi eura, Španjolska manjak od 700 milijardi eura, Portugal i Italija po sto milijardi. No, sve je to nekako trajalo dok se na nakovanj svom silinom nije sručio čekić.

Malj je stigao u obliku globalne financijske panike 2007.-2008. nastale zbog sloma američkih slabo osiguranih (engl. subprime) hipotekarnih kredita i vrijednosnica izvedenih iz njih, kojih su europski financijski genijalci kupili oko 60 posto.

Početak kraja

Panika je španjolska, irska, portugalska, hrvatska, grčka... poduzeća ostavila gotovo trenutno bez kupaca, domaćih, a pogotovo inozemnih. Domaći su kupci panično počeli štedjeti i razduživati se, čuvajući preostali likvidni cash; inozemnima su europski proizvodi i usluge bili preskupi. Domino kockice redom su se stale rušiti, poduzeća propadati, radnici ostajati bez posla. I tako smo sada tu gdje jesmo: sa stotinama tisuća bijesnih nezaposlenih, većinom mladih ljudi koji ne mogu “dobiti posao” kod privatnih poduzetnika pa ga ljutito traže po ulicama i trgovima, od svojih vlada...

Ako se slažemo da je taj slijed događaja doveo do sloma zaposlenosti, onda ćemo se možda složiti i da je za zemlje južne europske periferije put do ponovnog zapošljavanja obrnut: (a) trebaju smanjiti relativne razlike u nadnicama i drugim teretima rada, (b) ponovo pronaći kupce te razviti međunarodno konkurentne proizvode i usluge. (HT)

Izvor: www.jutarnji.hr