Uobičajena potrošačka dilema, uspijevamo li manje trošiti i bolje raspolagati mjesečnim primanjima, ako plaćamo gotovinom ili karticom, mogla bi biti razriješena u korist kartica. Naime, tvrtka Visa Worldwide provela je u prosincu prošle godine istraživanje na 1,675 muškaraca i žena, od 20 do 50 godina, iz japanske pokrajine Kanto, kako bi doznala u kojoj mjeri različiti načini plaćanja utječu na kontrolu potrošnje.

Ispitanici su odgovarali na pitanja o uobičajenom i željenom načinu plaćanja u svakodnevnoj potrošnji, a izbor odgovora uključivao je gotovinu i elektroničko plaćanje (kreditna kartica, prepaid ili postpaid e-novac i debitne kartice). Istraživanjem su utvrđene tri kategorije korisnika: korisnici gotovine, korisnici elektroničkog plaćanja i neopredijeljeni korisnici.

Za korisnike gotovine i elektroničkog plaćanja, provedeno je dodatno istraživanje kako bi se usporedili stavovi i ponašanja kada je riječ o načinu kontrole korištenja novca. Rezultati su pokazali jasnu razliku: bez obzira na to što korisnici gotovine pokušavaju pratiti vlastitu potrošnju, vidljivost i stalna dostupnost novca nesvjesno ih vodi ka većoj i nenamjenskoj potrošnji u odnosu na korisnike elektroničkog plaćanja. Dodatne analize o potrošačkom ponašanju u određenim kategorijama pružio je profesor Satoshi Kawanishi, stručnjak za područje bihevioralne ekonomije, s Odjela za ekonomiju Sveučilišta Sophia. Promatrajući odgovore iz perspektive bihevioralne ekonomije, postalo je jasno da su korisnici elektroničkog plaćanja dobri u upravljanju i kontroli kućnog budžeta, kao i dobro pripremljeni za budućnost. S druge strane, korisnici gotovine imaju relativno lošije sposobnosti upravljanja, svjesni toga, koriste "vizualni način kontrole" novca kao protumjeru.

Paradoks Korisnika gotovine

Korisnici gotovine biraju upravo taj način plaćanja vjerujući kako kontroliraju potrošnju kada im je novac u rukama. Međutim, istraživanje je pokazalo kako korisnici elektroničkog plaćanja biraju kartice upravo zbog prednosti upravljanja i kontrole novca nakon plaćanja, kao i učinkovitosti koju donosi elektroničko plaćanje zbog jednostavnosti i brzine. Više od polovice korisnika gotovine i korisnika elektroničkog plaćanja odgovorilo je kako uspjevaju upravljati potrošnjom kao što su planirali.

Međutim, istraživanje je otkrilo da su korisnici gotovine (62,8%) plaćali više naknada za podizanje novca od korisnika elektroničkog plaćanja (47,1%). To pokazuje da korisnici gotovine nisu dobro upravljali svojom potrošnjom i morali su češće podizati gotovinu.

Elektroničko plaćanje kao alat za bolje vještine upravljanja novcem

Studija je istraživala korelaciju između stavova prema kontroli potrošnje i životnim navikama. Čak 54,6% korisnika gotovine kaže da njihove ljetne zadaće za vrijeme odmora ostanu netaknute do posljednjeg trenutka, što je više no kod korisnika elektroničkog plaćanja (49,5%). Korisnici gotovine se manje od korisnika elektroničkog plaćanja pripremaju za mirovinu štedeći novac. Istraživanja pokazuju da postoji povezanost između izbora plaćanja i sposobnosti samostalnog upravljanja. Štoviše, korisnici gotovine imaju tendenciju „planiranja kupovine ovisno isključivo o iznosu novca koji imaju u novčaniku“ (61,5%) pa su često u „stisci s novcem prije isplate slijedeće plaće“ (40%) za razliku od korisnika elektroničkog plaćanje (18%).

Korisnici gotovine (45,2%) kada imaju novac u novčaniku osjećaju se velikodušno i češće potroše više od planiranog za razliku od korisnika elektroničkog plaćanja (28,3%). Kao rezultat toga, korisnici gotovine, s izrazitom potrebom kontrole potrošnje pokazuju da na njihovo ponašanje utječe novac koji imaju u rukama te kako njihova potrošnja nije pod kontrolom. (PS)

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter