Otkazni rok ima zaštitnu funkciju kako za radnika tako i za poslodavca, jer odgađa učinke redovitog otkaza kroz određen vremenski period, a za čijeg trajanja radnik ima mogućnost pronaći novo zaposlenje odnosno poslodavac zaposliti novog radnika.

Zbog svega gore navedenog sam redoviti otkaz možemo definirati kao jednostrano očitovanje volje kojim jedna od strana izražava svoju namjeru da ugovor o radu okonča, ali čije očitovanje tek nakon što je dostavljeno drugoj strani, i nakon što je od trenutka dostave tog očitovanja protekao propisani vremenski rok, dovodi do prestanka samog ugovora.

Dakle, kod redovitog otkaza ugovora o radu otkazuje se, za razliku od primjerice izvanrednog, uz propisani (u minimalnom trajanju) ili ugovoreni otkazni rok. Pri tome sam otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza.

Trajanje otkaznog roka

 Člankom  114. st. 1. aktualnog Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/2009 i 61/2011) kogentno je propisano minimalno trajanje otkaznog roka u slučajevima kada redovito otkazuje poslodavac, a ne radi se o redovitom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika.

Navedena odredba Zakona o radu u tim slučajevima razlikuje šest različitih obveznih minimalnih trajanja otkaznog roka ovisno o činjenici dužine trajanja radnog odnosa radnika kod istoga poslodavca. Pa tako otkazni rok iznosi:

ž-dva tjedna ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno manje od jedne godine,

ž-mjesec dana ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno godinu dana,

ž-mjesec dana i dva tjedna ako je radnik proveo kod istog poslodavca neprekidno dvije godine,

ž-dva mjeseca ako je radnik kod istog poslodavca proveo neprekidno pet godina

ž-dva mjeseca i dva tjedna ako je radnik proveo kod istog poslodavca neprekidno deset godina

-tri mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina.

Cijeli članak pročitajte u novom broju časopisa Direktor, srpanj/kolovoz 2012, broj 7/8
Autor: Daniel Sever, dipl. iur.