Olimpijske igre u Parizu 2024. su po mnogočemu bile posebne. Osebujno je bilo već i samo otvaranje tijekom kojeg su sudionici Igara pozdravljali gledatelje ne na stadionu, već ploveći rijekom Senom. Spektakl s nestvarnim prizorima širio se vodom, kopnom i zrakom. Možemo samo nagađati koliko je sve to bilo zahtjevno za organizatore, a rezultat, pa eto, nekima se svidio, nekima nije. Internetski portali i društvene mreže brujali su o ovom otvaranju sljedećih nekoliko dana. A onda se sve stišalo, kao i uvijek, svakog čuda za tri dana.

No sasvim nezapaženo prošao je onaj dio otvaranja u kojem su iz Sene jedna za drugom izranjale zlatne statue, ukupno deset njih, statue žena iz Francuske povijesti. Koliko sam shvatila, te će statue biti postavljene diljem Pariza. Naime, na javnim prostorima grada Pariza postoji dvjesto šezdeset spomenika muškarcima, a „samo" četrdeset ženama. Pa će se postavljanjem ovih deset novih statua taj odnos ponešto uravnotežiti.

Možda se pitate zašto sam ovo „samo" stavila u navodnike?

Prošećete li užim dijelom Zagreba, bez problema ćete naći preko četrdeset i pet spomenika muškarcima, a jedva tri ženama. A drugačije nije niti u drugim gradovima, ne samo Hrvatske već i drugih zemalja. Postavljanje spomenika ženama koje su bile stvarne osobe (a ne bezimeni simboli kao Kumica na Dolcu, Šestinska pralja ili Uzgajivačica ruža) u javnom prostoru gradova i na taj način odavanje priznanja za njihov doprinos u društvu, sasvim je zanemareno.

Stvari se zadnjih desetljeća mijenjaju. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, godine 1960. na našim visokim učilištima bilo je 67% studenata i 33% studentica. Šezdeset godina kasnije, do 2020. godine broj studentica je narastao na 57%.Danas u Hrvatskoj studira više žena nego muškaraca.

Kao posljedica toga, krenule su opsežne društvene promjene. Godine 1970. muškarci su obranili 74% doktorata, a žene samo 26%. Ali pedeset godina kasnije, u 2020. godini žene su obranile više doktorata od muškaraca, točnije 58%. U 2020. godini žene čine 74% sudaca na općinskim i prekršajnim sudovima i 65% sudaca na županijskim sudovima. 64% liječnika su liječnice, 60% ravnatelja osnovnih škola su ravnateljice. No, u nekim drugim područjima, kao što su politika, mediji i spomenici ženama na javnim mjestima stvari se mijenjaju polaganije.

Još jedna zanimljivost ovih Olimpijskih igara 2024. je i to što su prema riječima organizatora ovo bile prve Olimpijske igre u povijesti modernih olimpijskih igara u kojima je osiguran jednak broj natjecateljskih mjesta za muške i za ženske sportaše.

Slučajno ili ne, međunarodna organizacija za normizaciju ISO, koja donosi norme iz najrazličitijih područja ljudskog djelovanja, hrane, transporta, strojarstva, drvne industrije, bankarstva, da nabrojimo samo neke, upravo u 2024. godini je objavila normu ISO 53800:2024 pod nazivom Guidelines for the promotion and implementation of gender equality and women’s empowerment (Smjernice za promicanje i primjenu rodne ravnopravnosti i osnaživanje žena).

A kad nešto dođe do razine da međunarodna zajednica objavi dokument vrste norma odnosno standard, što znači da je taj dokument prihvaćen konsenzusom na međunarodnoj razini (kao što se međunarodna zajednica davno usuglasila oko dimenzija bankomatskih kartica, a ne tako davno oko oblika punjača za mobitele, na primjer), onda više nema sumnje da se radi o važnoj temi.

Što to znači za udruge?

Udruge su oduvijek bile predvodnice, ne samo u prepoznavanju, već i u postavljanju trendova te vođenju društvenih promjena. I uvijek su pokazivale veliku kreativnost u osmišljavanju projekata koji se bave važnim društvenim pitanjima.

Mnoge udruge bave se upravo pitanjima ravnopravnosti spolova. Od sada će se moći pozivati na to da su se u pripremi projekta vodile međunarodno priznatom normom ISO 53800:2024 pod nazivom Guidelines for the promotion and implementation of gender equality and women’s empowerment, a to bi moglo biti ono što će im donijeti dodatne bodove kod ocjenjivanja prijedloga projekata.

Ali i udruge koje se ne bave pitanjima ravnopravnosti spolova na izravan i očigledan način, mogle bi i morale pitanja rodne ravnopravnosti uzimati u obzir. Prije sve kod sebe, unutar udruge. Mogu analizirati postojeće stanje, analizirati tko su članovi udruge, tko je sve uključen u rukovodeće i nadzorne pozicije, tko radi u uredu udruge ako ga ima. Zaključe li da tu ima nelogičnosti koje treba ispraviti, mogu napraviti plan za poboljšavanje postojećeg stanja. Nakon toga svoj utjecaj mogu širiti na način da rodnu ravnopravnost uzimaju u obzir kod odabira dobavljača i udruga s kojima će surađivati.

Sve dok društvo ne dosegne razinu u kojoj o rodnoj ravnopravnosti više uopće ne treba govoriti, kad će se ona podrazumijevati.

Olga Štajdohar Pađen