Pokeraški potez ili potez istinskog političkog genija kralja Hassana II i odlučujući trenutak za svijest nacije, to nije bio samo politički, već gotovo mističan čin koji je naelektrizirao cijeli jedan narod, Zeleni marš poprimio je biblijske razmjere.

Podsjetnik na povijesne činjenice

Te 1975. godine, Španjolska se odlučila povući iz ove kolonije ustupajući svoje mjesto jednoj saharskoj nezavisnoj zemlji, hispanofonoj i hispanofilnoj, koja će joj služiti i zadržavajući u njoj svoje interese (fosfati i pravo ribolova).

Ovo nije prihvatljivo za Maroko koji polaže pravo na taj teritorij u ime povijesti i naslijeđenih veza odanosti koje prijestolje ujedinjuju s plemenima. Povrat Sahare postaje nacionalno pitanje za cijeli marokanski narod.

Ideja o zelenom maršu pojavila se kao nešto neminovno – kao otkrivenje za Kralja Hassana II.

Tijekom svečanog govora kralja Hassana II, 16. listopada 1975.g. pokrenut je zeleni marš.

Milijun spontanih dobrovoljaca bilo je spremno krenuti u pohod za povrat zemlje. Bilo je odabrano njih 350 000, iz svih krajeva Maroka.

Svi vlakovi, 10 000 kamiona, 10 000 šatora bili su rekvirirani. Sve je osigurano, deke, spavaćice, otvarači konzervi, bidoni, voda, kruh, sardine, sve do svetih knjiga (Kur’an), koje su podijeljene istovremeno sa crvenim zastavama koje nose zelenu Salomonovu zvijezdu, simbol Maroka.  

Španjolska vojska, koja je duž linije obrane postavila gnijezda strojnica, nije se usudila pucati na sudionike marša, vjerna svojoj veličini spram svoje nekadašnje braće po oružju.  Sudionici marša su tek nekoliko kilometara ušli u saharski teritorij, uzeli šaku pijeska ove obećane zemlje, spremili ga duboko u svoje džepove i bježali na sjever – miran zeleni marš je završen.

Španjolska i Maroko, 14. studenog 1975.g., potpisali su Madridski sporazum o retrocesiji. Time započinje sukob koji traje već 40 godina. 

Zeleni marš je bio djelo jednog odvažnog Kralja i zajedničkog djelovanja suverenog naroda koji je znao prevladati svoje unutarnje podjele i razdore kako bi se stvorio jedan monolitni blok oko povrata Sahare.  

Bilanca i postignuća u 4 posljednja desetljeća

U pustinjskom teritoriju, koji je španjolski kolonizator napustio, trebalo je sve izgraditi i sve izumiti kako bi se pobijedio neprijateljski okoliš : vrućinu, pješčane vjetrove, šljunkovitu pustinju.

Poljoprivreda je bila nepostojeća, nije bilo ni odmah iskoristivih prirodnih resursa, osuđujući stanovništvo uglavnom na pastoralizam.  

Od 1976.g. Maroko razvija hitne programe s kolosalnim sredstvima namijenjenim za smanjivanje zaostataka ove regije u smislu razvoja. Svi izazovi su savladani – voda, struja, sredstva komunikacije postali su dostupni stanovništvu, osnovna infrastruktura, stanovanje, cestovna mreža, međunarodne zračne luke. Danas, indeksi ljudskog razvoja ove regije najviši su u cijelom Maroku.  

Što se tiče demokracije i vladavine, Sahrawiji su ti koji su na čelu javnih i privatnih uprava. 3000 je Sahrawi zastupnika koji predstavljaju svoje stanovništvo u raznim skupštinama i vijećima na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. 

U pogledu ljudskih prava, Sahrawiji uživaju sva svoja prava.  

Plan autonomije, koji predlaže Maroko, a kojeg određene zapadne države ocijenjuju vjerodostojnim i ozbiljnim, sadrži sve sastojke pravednog i održivog mira kao i konačnog pomirenja u okviru provođenja napredne regionalizacije svih marokanskih provincija.   

Zamah koji je potaknuo Zeleni marš primorao je marokansku vlast da se poboljša u smislu demokracije, ljudskih prava i dobrog upravljanja, kao i promicanja pitanja žena.

Poučavanjem islama tolerancije, Maroko je postao stabilna država koja uživa povjerenje zapadnog svijeta.

Europska Unija je Maroku dodijelila « napredni status », čime je on postao njen privilegirani partner.

Predviđena ostvarenja

Prigodom 40.te obljetnice zelenog marša, Kralj Maroka je najavio provedbu modela gospodarskog i društvenog razvoja u korist južnih gradova.

Bit će provođeni  veliki radovi i gospodarski i društveni projekti: jačanje mreže cestovnog prometa, zračni promet prema Africi, željezničke linije koje povezuju sjever države i Lagouiru, grad na krajnjem jugu na granici s Mauritanijom, velika pomorska luka Dakhla na Atlantiku, projekti korištenja sunčeve energije i vjetroturbine.

Jednako tako predviđeni su i projekti ljudskog razvoja u kojima će prihodi od prirodnih resursa regije biti investirani u suradnji i dogovoru sa stanovništvom, sve kako bi se podržao ovaj gospodarski zamah. (PS/Z.R.)

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter