U današnjoj turbulentnoj ekonomiji, poduzećima je sve teže ostvariti visoki rast. Poradi toga, tvrtke se sve više okreću poslovanju ka globalnoj ekonomiji, čije posljedice svi osjećamo. Nekada se na druge države gledalo kao na političke monolite, dok danas se iste promatraju kao amalgami regija. Jedna od najvećih vrijednosti imovine poduzeća se nalazi upravo u ljudskoj imovini, odnosno ona je ovisna o kvalitetnim managerima, vještim zaposlenicima, znanstvenicima i inženjerima. No, što se događa kada upravo ta ljudska imovina poduzeća zakaže?

Sukladno zakonskoj legislativi, dioničari su vlasnici poduzeća. Međutim, većina dioničara se ne osjeća „šefovski“ i nije u mogućnosti popričati sa svojim zaposlenikom, glavnim izvršnim direktorom neke korporacije. Vlasništvo i upravljanje velikim kompanijama, najčešće su razdvojeni sustavi. Upravo takav razdvojeni sustav, može stvoriti potencijalne troškove zbog sukoba interesa između dioničara i managera koji upravljaju tom kompanijom. Također morate znati kako je osobni dohodak managera najčešće vezan uz profitabilnost poduzeća i kretanje cijene njegovih dionica. Što će se dogoditi s poduzećem ako manageri nisu dovoljno kvalitetni u izvršavanju svojih zadaća?

Može li vam netko jamčiti da je nadzorni odbor zaposlio najbolje managere? Što, ako se postojeći resursi poduzeća mogu učinkovitije alocirati akvizicijom? Ovo su samo neki, a postoje brojni razlozi zašto dolazi do financijskog restrukturiranja poduzeća. Kada bismo govorili o ukupnom financijskom restrukturiranju, tada bismo pod tim pojmom podrazumijevali spajanje, podjelu, prodaju, kupnju ili preuzimanje poduzeća. Matematički bi to mogli prikazati jednostavnom jednadžbom:

a)      spajanje poduzeća ili fuzija: A + B = A' ili B', jer kauzalno dolazi do sinergije poduzeća,

b)      podjela poduzeća na dijelove: 4 – 2 = 3, drugim riječima, podjela poduzeća će generirati nekome pozitivne a nekome negativne implikacije,

c)      konsolidirano poduzeće: A + B = C , iz razloga što konsolidirana poduzeća prestaju poslovati kao pravne osobe i svoj kapital, imovinu i obveze prenose na novoosnovano poduzeće.

Postoje brojni motivi za restrukturiranje poduzeća: asimetrične informacije između investitora i uprave poduzeća, može navesti investitore na pomisao promjene cijene dionice, loše rukovodstvo, smanjenje poreza, unaprjeđenje prodaje, kvalitetniji marketing, smanjivanje troškova poslovanja, povećanje proizvodnih kapaciteta pa sve promjene ukupnog proizvodnog asortimana. Ukoliko želite ostvariti veći rast, znatno je jeftinije napraviti akviziciju te samim time uz niže troškove poslovanja pobijediti konkurenciju i povećati udio na tržištu.

Akvizicija (eng. acquisition) je prijenos vlasništva nad imovinom ili kapitalom poduzeća. U praksi razlikujemo akvizitersko i akvirirano poduzeće. Akvizitersko poduzeće stječe u vlasništvo cijelo ili dio poduzeća preuzimanjem kontrolnog paketa dionica, dok akvirirano poduzeće je u stvarnosti pripojeno poduzeće (poduzeće koje je sebi pripojilo drugo poduzeće). Akvirirana poduzeća imaju povećanje ukupne imovine i kapitala poduzeća kao kauzalan odnos spajanja. U Hrvatskoj su česti i socijalni razlozi akviriranja: kako pojedino poduzeće ne bi otišlo u stečaj i likvidaciju, drugo poduzeće preuzima ljudstvo, imovinu i kapital. 

Cijeli članak pročitajte u novom broju časopisa Poslovni savjetnik, broj 85, svibanj 2012.
Autor: mr. Hedda Martina Šola, str. spec. oec.