Trenutno u svijetu nešto više od jedne milijarde ljudi prima nedovoljnu medicinsku pomoć. Dok bolesti poput tuberkuloze i kolere u zapadnim zemljama već odavno ne šire strah i trepet, one u zemljama u razvoju još uvijek znače gotovo sigurnu smrt.

Jedan od glavnih razloga što je situacija u 2012. još uvijek toliko zastrašujuća svakako leži u visokim cijenama lijekova kao i u politici farmaceutske industrije kojom ova štiti najnovije patente na svom području.

Veliki je problem u tome što su upravo cijene novih lijekova pretjerano visoke. Farmaceutska poduzeća ne otkrivaju točne troškove svojih istraživanja, pa se samim time i cijene lijekova mogu teško kontrolirati, kaže primjerice Christian Wagner-Ahlfs iz udruge BUKO kojoj pripada više od 120 političkih organizacija čije težište rada se prvenstveno odnosi na probleme vezane uz razvoj i zemlje u razvoju.

Međutim, problem nije samo u farmaceutskoj industriji. Norbert Gerbsch, jedan od voditelja Savezne udruge farmaceutske industrije Njemačke kaže da jeftini lijekovi ne bi popravili situaciju u zemljama u razvoju, već je problem u nedostatku zdravstvene infrastrukture te lošim životnim uvjetima.

Razvoj jednog lijeka od samog početka istraživanja do njegovog pojavljivanja na tržištu traje u prosjeku između deset do dvanaest godina. Koliki su troškovi koji pri tome nastaju, o tome ne postoje točni podaci. Farmaceutska industrija navodi brojke između 600 do 800 milijuna dolara, piše Deutsche Welle.

Troškovi liječenja

No, američka organizacija za zaštitu potrošača Public Citizen, tvrdi kako troškovi investicija, istraživanja iznose najviše u prosjeku oko 110 milijuna dolara. Oni navode kako poduzeća koja proizvode lijekove računaju i gubitke koji nastaju jer se novac ne ulaže u već postojeće lijekove već u nove projekte. Mora se znati i to da se farmaceutska industrija diljem svijeta financira od novca poreznika. Troškovi za istraživanja koja se vrše na sveučilištima, pokrivaju razne subvencije, kaže Christian Wagner-Ahlfs.

Ovaj stručnjak kritizira i činjenicu da se farmaceutska industrija u proizvodnji i istraživanju novih lijekova, zanima samo za lijekove protiv tzv. bolesti bogatih.

To znači da bolesti koje većinom pogađaju zemlje u razvoju, poput malarije, već desetljećima nisu bile ni istraživane, a tako niti nove generacije lijekova za njihovo suzbijanje ili izlječenje.

Zbog toga će zemlje u razvoju i dalje vjerojatno biti nezanimljive farmaceutskoj industriji. Treba spomenuti da zemlje poput Indije i Brazila, farmaceutima postaju sve privlačnije. Naime, porast standarda sa sobom povlači bolesti poput dijabetesa, bolesti srca, visokog tlaka, a kad se uzme u obzir broj stanovnika ovih zemalja jasno je zašto su sve zanimljivije farmaceutskoj industriji. (jk)