Diljem SAD-a, 6. studenog milijuni će ljudi izaći na birališta te između sadašnjeg predsjednika Baracka Obame i njegova republikanskog protukandidata Mitta Romneya izabrati novog, 45. po redu, predsjednika još uvijek najmoćnije sile svijeta. Naravno, na izborima sudjeluju i ostali kandidati (prema analitičarima, uz Obamu i Romneya još trojica kandidata imaju teoretske mogućnosti za pobjedu), ali su šanse da predsjednik bude „autsajder“, čovjek izvan republikansko-demokratskih krugova doista minimalne.

Privid izbora

Američka politička scena desetljećima je na nacionalnoj razini polarizirana na republikanski i demokratski tabor, koji se prije čine kao sestrinske stranke, nego međusobne suprotnosti. Laički gledano, do aktualnih predsjedničkih izbora najviše su se razlikovale u kriterijima naplate poreza (po kojoj stopi svakoj od poreznih skupina naplatiti porez) i pitanja do koje mjere se država treba uplitati u ekonomski ciklus zemlje. U vanjskoj politici i gotovo svemu ostalome razlika gotovo da i nema.

Ipak, velika kriza, koju američki ekonomisti već nazivaju „drugom Velikom depresijom“, na vidjelo je izvukla svu podijeljenost američkog biračkog tijela, do sada uglavnom nezainteresiranog za politička zbivanja.

Republikanci, oduvijek personificirani s očuvanjem „statusa quo“ nad „tradicionalnim američkim vrijednostima“ (posebno onim vezanima za liberalizam u ekonomiji), i dalje zagovaraju te iste vrijednosti. Međutim, one su se proteklih mjeseci poistovjetile s nastojanjem za očuvanje prava i imovine bogatih građana SAD-a, koji uz političke i vjerske konzervativce čine okosnicu republikanskog biračkog tijela.

U situaciji kada milijuni Amerikanaca traže posao (za SAD kriterije, velikih 8 posto radno sposobnih), promoviranje parole kako je zaštita prava najbogatijih i sadašnje distribucije bogatstva jedini način kojim se SAD može izvući iz krize, stvara opasno licemjerje. 

Cijeli članak možete pročitati u novom broju časopisa Direktor, broj 10 listopad 2012
Autor: mr. sc. Anđelko Brezovnjački