Ekonomska suradnja između Republike Srbije i Crne Gore je na visokom nivou. Prisutan je stalni uspon bilateralnih odnosa, ali treba još više pažnje posvetiti privrednoj suradnji u obostranom interesu. Srbija je glavni partner i u izvozu i u uvozu, a i Srbiji je Crna Gora po izvozu svojih proizvoda među najznačajnijim partnerima. Robna razmjena između Srbije i Crne Gore je slobodna, bez plaćanja carina na proizvode s porijeklom iz ovih zemalja.

Da bi suradnja bila još uspješnija potrebno je bolje povezivanje Srbije i Crne Gore. Automobilskim i željezničkim prometom značajno bi se pospješila i turistička, privredna i svaka druga suradnja. U okviru CEFTA sporazuma, Crna Gora je drugi po značaju ekonomski partner Srbije, poslije Bosne i Hercegovine.

Ukupna robna razmjena Srbije i Crne Gore u 2014. godine iznosila je 923 mil USD. Izvoz u Crnu Goru iznosio je 756 mil USD.Uvoz iz Crne Gore bio je 67 mil USD. Suficit u robnoj razmjeni iznosio je 689 mil USD.

U 2015. godini ukupna robna razmjena Srbije i Crne Gore iznosila je 588 mil eura. Izvoz je bio na nivou od 518 mil eura, a uvoz 70 mil eura. Suficit u korist Srbije bio je 448 mil eura.

Funkcioniranje robne razmjene između Srbije i Crne Gore je zadovoljavajuće, zahvaljujući prije svega potpisanim bilateralnim Sporazumima Ministarstava poljoprivrede dviju zemalja, 2012. godine (bilateralni Sporazumi o suradnji u oblastima zdravstvene zaštite bilja i veterine kao i Sporazuma o međusobnom priznavanju i prihvaćanju dokaza o ispunjenosti propisanih uvjeta o hrani i hrani za životinje biljnog, mješovitog kombiniranog porijekla). Probleme privredi stvara neusuglašenost domaćih standarda s propisima EU i STO. U prometu roba privrednici obje zemlje nailaze na uska grla na carinskim prijelazima, kao i kompliciranu i skupu proceduru kod protoka robe između Srbije i Crne Gore.

Privrednici obje zemlje ističu da značajan problem u njihovoj suradnji predstavlja nepostojanje direktnog platnog prometa. Između Srbije i Crne Gore platni promet se i dalje obavlja preko inokorespondentskih stranih banaka, što povećava troškove poslovanja. Tehnički rješenje za ostvarenje direktnog platnog prometa je izvodivo, i ono podrazumijeva da dvije banke u Srbiji i Crnoj Gori zaključe bilateralni ugovor o otvaranju računa i da preko njih obavljaju plaćanje za svoje klijente. Komercijalne banke iz Beograda i Budve rade na uvođenju direktnog platnog prometa. Pripremljena je zakonska infrastruktura radi mogućih rješavanja problema.

Privrednici se žale i na administrativne barijere i na uska grla na graničnim prijelazima, te da se trude da se ti problemi brzo rješavaju, kako ne bi bili prepreka u ekonomskoj suradnji.

Najzastupljenije strane investicije u Crnoj Gori su u turizmu i ugostiteljstvu, energetici i uslugama. Ukupne strane investicije u Crnoj Gori u 2014. godini iznosile su 609 mil dolara.

Poslije izdvajanja Crne Gore iz Državne zajednice Srbije i Crne Gore, srpske investicije su dostigle značajan iznos. Treba imati u vidu da su privredni subjekti iz Srbije vlasnici zajedničkih kapaciteta, prije svega u oblasti uslužnih djelatnosti (turizma i trgovine), koji datiraju iz perioda kada se živjelo u zajedničkoj državi.

Ukupne investicije iz Srbije u Crnu Goru su u periodu od 2003-2010. iznosile preko 230 mil eura.

"Telekom – Srbija" je 2007. godine dobio licencu na 15 godina i postao treći operator mobilne telefonije u Crnoj Gori, uz obavezu da investira 120 mil eura, a polovina tog iznosa uložena je u razvoj mreže mobilne telefonije i internet tehnologije. 

"Delta Holding“- Beograd je investirala 172 mil eura i zaposlila 2.200 ljudi. U 2007. godine otvorila je prva dva „Maksi“ supermarketa u Podgorici i Baru. Tržni centar „Delta Siti“ u Podgorici, otvoren je 2008. godine. Vrijednost ove investicije iznosi 60 mil eura. U Igalu je 2010. godine otvoren prvi Maksi supermarket u čije opremanje i interijer je uloženo više od 3 mil eura. 

"Tempo“ je otvorio u Nikšiću objekt vrijedan 3,5 mil eura. 

Kompanije „Knjaz Miloš“ i „Imlek“ u industrijskoj zoni u Grblju – Kotor, otvorile su 2011. godine, poslovno – distributivni centar. Objekat je vrijedan 4,5 mil eura, na površini od 6800 m2.  

"Simpo – Vranje“ je otvorio u Podgorici (poslovna zgrada i distributivni centar) i Igalu (prodajne objekte) u vrijednosti od 5 mil eura, površine tri tisuće kvadrata. 

Registrirano je preko 1.500 firmi u Crnoj Gori, čiji su osnivači pravne ili fizičke osobe iz Srbije.

Do sada, službeno nisu zabilježena ulaganja Crne Gore u Srbiju.

Postoje realne mogućnosti za povećanje privredne suradnje između Republike Srbije i Crne Gore, na tržišnim principima i ekonomskim interesima privrednih subjekata. Potencijali za povećanje srpskog izvoza na tržište Crne Gore leže u oblastima u kojima su srpski proizvodi konkurentni: hrana, mineralna voda, električna energija, lijekovi, cement, namještaj, željezo i čelik, tekstil, keramički proizvodi.

Potencijalno interesantne i strateški važne investicije za Srbiju i srpske kompanije u Crnoj Gori su: Luka Bar-Kontejnerski terminali i generalni tereti, rekonstrukcija pruge Beograd-Bar, izgradnja Koridora 11, Montenegroerlajns, Institut Simo Milošević u Igalu (25,95% dionica Instituta je u vlasništvu Srbije), Plantaže 13. jul, izgradnja autoputa Bar-Boljare (mogućnosti za građevinske firme iz Srbije da sudjeluju u izvođenju radova), izgradnja ili proširenje turističkih kapaciteta (firme iz Srbije mogu sudjelovati u izgradnji i opremanju hotela koji su u vlasništvu ili suvlasništvu R. Srbije), Ineks Zlatna obala, Rekreaturs, Epsturs, Institut za rehabilitaciju Vrmac i hotel Beograd, putni pravci koji prolaze kroz obje zemlje, zajednički projekti u oblasti elektroprivrede. Oni su od obostranog interesa i trebaju biti predmet daljnjih razmatranja.

Privredna komora Srbije i Privredna komora Crne Gore potpisale su Sporazum o poslovnoj suradnji 2005. godine. Na osnovu Sporazuma formiran je Savjet dvije Komore, kao zajedničko tijelo.

U Podgorici je 2011. godine održana osnivačka skupština Srpsko-crnogorskog poslovnog kluba koji okuplja oko 100 poduzeća. Cilj njegove aktivnosti je poboljšanje suradnje ministarstava, komora i relevantnih institucija dviju država, zaštita interesa srpskih poduzeća i proizvoda i povećanje investicija i vanjskotrgovinske razmjene.

Srbija raspolaže s preko 5 000 ležaja u hotelima na crnogorskom primorju. Također, preko 30 000 u vikendicama, vlasnika državljana Srbije na crnogosko primorje je i dodatni izvor prihoda za Crnu Goru i po osnovu ostvarenog turističkog prometa i po osnovu prihoda budžeta. Neplanski izgrađena naselja na crnogorskom primorju, čiji su najvećim dijelom vlasnici Srbije, kao i prevođenje vlasništva imovine na državljane Srbije je izuzetno značajan posao i za državu Crnu Goru i za vlasnike vikendica. Time bi se omogućilo osiguranje osnovnih komunalnih uvjeta za život građana (voda, komunalni otpad i dr.), a s druge strane legalizacijom Crna Gora bi imala veći turistički priljev kao i prihode budžeta.

Crna Gora ima konstantan deficit u proizvodnji električne energije od skoro 40%, koji se pokriva uvozom i time znatno uvećava vanjskotrgovinski deficit. Zato su potrebni novi izvori električne energije. Crna Gora ima veliki hidro-energetski potencijal, ali trenutna iskorištenost je svega 20% kapaciteta. Planirana je izgradnja oko 30 malih hidro-elektrana. U izgledu je i izgradnja nove hidroelektrane na Morači, gdje bi se mogli uključiti i srpski investitori.

Između vlada dvije zemlje postoji Mješoviti komitet za ekonomsku suradnju. Tokom zasjedanja Komiteta analizirana je trgovinska i privredna suradnja Srbije i Crne Gore, sa stavljanjem naglaska na aktivnosti koje vode unaprjeđenju ekonomskih odnosa dvije zemlje u narednom periodu.

Ekonomski odnosi Srbije i Crne Gore su u stalnom usponu. Postoje značajni resursi za unaprjeđenje ekonomske suradnje i u predstojećem periodu treba ih iskoristiti. Potrebna je bolja prometna i energetska povezanost dviju zemalja kroz zajedničke infrastrukturne projekte, što bi doprinijelo njihovom ekonomskom napretku. Na polju ekonomske suradnje treba zajednički raditi na unaprjeđenju razvoja malih i srednjih poduzeća.

Sve potencijale blizine naših tržišta i regionalne suradnje, kao i dobrih političkih odnosa, treba iskoristiti i učiniti cijeli balkanski region konkurentnijim i spremnijim za uključenje u zajednicu razvijenih europskih zemalja. Suradnja Srbije i Crne Gore na putu eurointegracija je veoma dobra, odnosi dvije države su u uzlaznoj putanji i mogu biti primjer u našoj regiji, a obje imaju ulazak u EU kao vanjsko-politički prioritet.

Odnosi između Srbije i Crne Gore idu uzlaznom putanjom, ali bi što prije trebalo riješiti i neka otvorena bilateralna pitanja, kao što su dvojno državljanstvo, pitanje manjina i granica.

Dr sc. Dejan Jovović,
Znanstveni savjetnik i redovni član Naučnog društva ekonomista Srbije