Ove  godine u rujnu obilježena  je desetogodišnjica otkako su bankrotirala Braća Liman (Leman Brothers), četvrta najveća investicijska banka u SAD-u. Iako se svjetska ekonomska kriza počela pojavljivati godinu dana ranije, stvari su se počele ubrzavati poslije stečaja Limana, što je označilo siguran kolaps američke i globalne ekonomije.

Financijska kriza počela je 2007. godine krizom tržišta nekretnina u SAD-u. Uzrok krize je uglavnom bio brzi pad cijena nekretnina u SAD-u, koje su se poslije dugog razdoblja rasta cijena razvile u nerealnim razmjerima.

Događaj od 15. rujna 2008. godine kada je propala Liman, 150 godina stara investicijska banka, potaknuo je  najveću globalnu ekonomsku krizu od tridesetih godina prošlog vijeka.

Prema analitičarima, Braća Liman je uništena zbog ponašanja menadžera koji su se, radi bonusa, kratkoročne dobiti i mogućnosti da ulagačima obećavaju ogromnu zaradu, uplitali u nenaplative kredite i visokorizična ulaganja. Mjehur je morao da pukne, pa više nije bilo novca ni za nove investicije ni za isplatu starim investitorima, koji su se nadali visokim kamatama u poslu s hipotekama.

Po istom principu poslovale su  i druge banke poput Meril Linča, Goldman Saksa i JP Morgana. Dokle god su krediti odobravani, kamate i provizije naplaćivane, a balance banaka pumpani zajedno s menadžerskim bonusima, svima je to odgovaralo.

Njihovo poslovanje dovelo je do sloma hipotekarnog tržišta, s tisućama kupaca koji nisu mogli da otplate kuće i stanove, bankama koje nisu znale šta će s nenaplativim kreditima i nekretninama, koje su gubile polovinu vrijednosti. Kad je uvidjela da i druge investicijske banke posrću, američka država im je pritekla u pomoć, ocjenivši da su „suviše velike da bi propale”, odnosno da su suviše značajne za ekonomiju da bi bile puštene niz vodu.

Neisplaćene hipoteke su izazvale slom više desetina američkih banaka i kreditnih ustanova. Ubrzo su se problemi proširili na Europu i cijeli svijet. Bankovnom sistemu je najednom počeo nedostajati realni novac i sve više subjekata nije bilo sposobno isplaćivati svoje obaveze. Padale su burze, bankrotirale ne samo banke nego i mnoge vlade.

Nezaposlenost je počela naglo skakati, a neposredno po izbijanju krize bez posla u svijetu ostalo  je preko 62 miliona ljudi.

Nijedan direktor s Volstrita nije osuđen zbog toga što su pozajmice odobravane klijentima, za koje je bilo jasno da neće moći vratiti dug. Nitko iz uprave nije okrivljen ni zbog lažnog prikazivanja rizika kao sigurnog uloga. Ne samo da su se najveći krivci izvukli od bilo kakve kazne, već su u godini u kojoj su svijet gurnuli u ekonomsku krizu nagrađivani višemilijunskim bonusima.

Država je odlučila spasiti financijske gigante i proizvođače automobila, upućujući im ogromne državne stimulacije. Ekonomisti su, uglavnom, hvalili donesene mjere, mada su kritičari isticali da je vlada pomagala isključivo velikim igračima, organizacijama koje su i prouzrokovale kaos, dok su obični građani ostavljeni na cjedilu.

Administracija SAD  donijela je i zakon o reformi finansijskog sistema, radi bolje zaštite potrošača i sprječavanja bankarskih mešetarenja. Jedan dio javnosti smatra da donesena pravila nisu sezala dovoljno duboko do pohlepnih  bankara,  jer nisu odvraćeni od prakse kockanja s tuđim novcem, radnim mjestima i nekretninama.

Također, konkurentna bonitetna agencija Standard end Purs je 2015. godine prihvatila platiti kaznu od 1,37 milijardi SAD dolara, zbog pogrešne procjene date investitotirima o nekretninama.

Svijet se 2008. godine našao na rubu globalne katastrofe i malo je nedostajalo da do nje i dođe. To se  ipak nije dogodilo, a najveću zaslugu imali su  nesumnjivo ogromni paketi infuzije novca u obliku milijardu dolara, koje su centralne banke dale ekonomijama na izdisaju. Privrede su se pokrenule, ali je cijena toga bila ogromna. Nije riječ samo o izgubljenim desetinama milijardi dolara, već je veći  gubitak što  je potkopano neosnovano uvjerenje, koje je vladalo desetljećima, da od "globalizacije privrede", korist ima velika većina svjetskog stanovništva.

Nabijene cijene nekretnina i prevelika ulaganja u nesolventne dugove bili su okidač za globalnu krizu.  Čak 1,3 milijuna Amerikanaca je izgubilo svoje domove, zbog nemogućnosti otplaćivanja kredita.

Veliki  broj Amerikanaca i dalje živi u sjeni velike recesije. Mnogi su i u goroj situaciji, nego pre globalne krize, jer su u međuvremenu porasle cijene nekretnina, zdravstvenog osiguranja i obrazovanja, dok je vrijednost onoga što posjeduju manja nego u doba pre 2007. godine. Prošle godine oko 40 posto američkih porodica borilo se da izađe na kraj s osnovnim stvarima poput: hrane, zdravstva, plaćanja režija i stanarina ili kredita, pokazuje jedno veliko istraživanje, koje je sproveo Institut Urban.

Sve to upućuje na strahovanja, da SAD ponovo ne  krene  prema krizi sličnoj, kakva je bila 2008. godine, a kad se ona dogodi u Americi,  brzo se raširi po cijeloj planeti.

Na primjedbu da se već dugo najavljuje nova ekonomska kriza, pojedini ekonomski analitičari navode da su krize poput one iz 2008.godine  rijetke i izbijaju neočekivano, da je malo vjerojatno da će doći do izbijanja nove krize takvih razmjera i s tako dalekosežnim posljedicama, već kao veću vjerojatnost vide usporavanje gospodarskog oporavka. Sažimajući promjene na svjetskoj ekonomskoj sceni desetljeće poslije izbijanja krize 2008, napominju da je globalna kriza donijela velike promjene, ali i da nisu sve one posljedica financijske krize.

Recimo, SAD, Velika Britanija i druge zemlje prolaze kroz različite vrste strukturnih promjena koje  uglavnom nemaju neposrednu vezu sa financijskom krizom. Europska unija je značajno oslabljena, posebno, poslije odluke Velike  Britanije da je napusti, ali je i dalje u svjetskoj trgovini, njen položaj očuvan. SAD je i dalje najveća privredna sila, ali Kina sada ima puno veću ulogu. Tu je i uspješan napredak Indije, a generalno govoreći  treći svijet, odnosno zemlje u razvoju, imaju  značajniju ulogu nego što je bilo ranije.

Globalna kriza je  pokazala da protekcionizam nije rješenje, da su devalvacije znatno manje efikasne nego što se mislilo,  da su mogućnosti monetarne politike ograničene, a da je provođenje valjana fiskalna politika veoma važno pitanje. Pouka iz globalne ekonomske krize je da je financijski sektor rizičniji nego što se mislilo, zato što je globaliziran i stoga neadekvatno reguliran. 

Najveća kriza još od Velike depresije 1929-1932. godine,  uvela je svijet u godine recesije, gubitaka, nezaposlenosti od kojih su se neki oporavili brže, a neki kao recimo Srbija su se tek prošle godine vratili na pretkrizni nivo BDP.

Procjena Međunarodnog monetarnog fonda o svijetskoj ekonomiji predviđa da će se globalni oporavak ponovo ubrzati, ali dobre prognoze su samo za ovu godinu. Poslije toga očekuje se opet dolazak tmurne  budućnosti, što je potvrdila i direktorica MMF Kristin Lagard. Rastuće razine duga i trgovinski spor između dvije najveće svjetske ekonomije - SAD i Kine, predstavljaju prijetnju za  globalnu ekonomiju koja godinama nije bila u ovako dobrom stanju, upozorila je ona.

"Trgovinski rat neće biti nešto što će pogoditi samo dvije države, jer je svijet povezan. On će pogoditi globalnu ekonomiju", rekla je Lagard aludirajući na američko-kineske trgovinske tenzije.

MMF predviđa da će globalna ekonomija porasti po stopi od 3,9 posto u ovoj godini, najbržim tempom od 2011. godine, ali Lagard poručuje da se "na horizontu pojavljuje sve više oblaka", kao što su trgovinske tenzije i rastući globalni dug, koji je dostigao rekordnih 164.000 milijardi SAD dolara. Upozorava i da su dugovi vlada u razvijenim ekonomijama svijeta na najvišoj razini od Drugog svjetskog rata. To se prije  svega, odnosi na veliki javni dug SAD, koji  sada  iznosi  preko 21 milijardu SAD dolara, prema podacima američkog ministarstva finacija.

Predsjednik SAD Donald Tramp više puta je govorio da američki dug treba smanjiti, ali je bio prinuđen da se složi s povećanjem državnog duga, zbog rastućih društvenih obaveza administracije u okviru budžeta. Kada je Tramp preuzeo funkciju predsjednika u siječnju  2017. godine, kretao oko 19.9 milijardi SAD dolara. Tramp je tada obećao da će "u roku od osam godina eliminirati javni dug", da bi u veljači ove godine omogućio vladi neograničeno zaduživanje do 1. ožujka 2019. godine. Očekuje se i da će smanjeni porezi, u iznosu od 1.500 milijardi  SAD dolara i dvogodišnji dogovor o budžetu koji je usvojio Kongres, doprinjeti povećanju budžetnog deficita i javnog duga SAD. Prema projekcijama Kancelarije za budžet u Bjeloj kući, javni dug SAD će dostići 29.9 milijardi SAD dolara do 2028. godine, a budžetski deficit činit će 101 posto BDP SAD.

Europljani, imaju najviše razloga za brigu, budući da sveobuhvatni trgovinski rat nikad nije bio izgledniji, poslije carina koje je uveo američki predsjednik Tramp na kineski čelik i  druge proizvode. Bliski istok bi ponovo mogao postati veliko i užareno bojište zbog rata u Siriji. Rusija se, međutim, postupno odvaja od globalne ekonomije uslijed zapadnih sankcija zbog Putinove politike. U međuvremenu, Europa se suočava s izlaskom Velike Britanije iz EU, koja postaje sve krhkija.

Krize su obično nepredvidive i dolaze neočekivano. Odakle će doći, u kojem obliku će biti, kako će se odraziti na međunarodnoj razini, to se ne može predvidjeti, ali se pokazalo da kriza nikada ne dođe iz pravca odakle je očekujemo. Postoje ciklusi koje smo videli u prošlosti, i ja ne bih isključila novu krizu – rekla je nedavno direktorica MMF.– Naša dužnost je da osiguramo da financijski sektor bude pod dobrom kontrolom, da je reguliran, da su institucije jake i da mogu da odole potencijalnim krizama – poručila je ona.

Privreda SAD ponovo raste i razina nezaposlenosti je na rekordno niskoj razini, ali stručna javnost nije složna oko toga je li zemlja sasvim ostavila iza sebe događaje iz perioda 2007–2009. godine.  Kad je riječ o svjetskoj privredi, ona se sporije oporavljala od američke. Posljedice su i te kako vidljive u europskim zemljama poput Grčke, koja je tek nedavno stavila točku na posljednji kreditni aranžman, u koji je ulazila po izbijanju krize da ne bi proglasila bankrot. U sličnoj situaciji s novcem našle su se i druge  zemlje kao Italija, Španija i Portugalija. Širom svijeta se u najrazličitijim oblicima širilo ono što je krenulo od kaosa na Volstritu, zbog krize hipotekarnih kredita.

Ekonomista Piter Šif kaže da će novu krizu, za razliku od prethodne, koja je izbila zbog hipotekarnog duga, dolara i zlata, karakterisati pre svega dužničko ropstvo u SAD.
- Nacionalni dug biti će polazna točka, epicentar krize, a dolar će se srušiti, cijene zlata porasti, potrošačke cijene će rasti - upozorio je on. – Velike banke su pred većim rizikom nego ikada ranije. Danas su više izložene udaru od recesije, sistemski rizici po ekonomiju su dakle, općenito veći nego što je to bilo 2008. godine – rekao je Šif. –Posle raspada 2008. godine američka vlada je spašavala banke i podigla novac u ekonomiju kako bi zaustavila pad u provaliju. Mimo toga nije napravljeno ništa kako bi se riješio problem plata, koje stagniraju. Tim nekim bankama trebalo je dozvoliti da propadnu prije deset godina – tvrdi Šif i upozorava da iz te posljednje krize nisu naučene lekcije.

Uz to, nova ekonomska kriza koja će i ovaj put krenuti iz SAD-a, upozoravaju svjetski ekonomski stručnjaci, uzdrmaće i liberalnu demokraciju, što bi moglo da dovede do sloma svjetskog poretka kakav danas poznajemo.

Martin Feldstajn, predsjednik Američkog nacionalnog biroa za ekonomska istraživanja, upozorava da Amerika kao vodeća ekonomska sila više nema mogućnost da preokrene neželjene ekonomske tijekove. - Na pragu smo nove recesije i kad ona dođe, biti će dublja i trajaće mnogo duže nego one iz prošlosti. Nemamo strategiju da to spriječimo. Nova kriza će biti gora od velike depresije iz 19. vijeka i one iz tridesetih godina 20. vijeka. Već deset godina su kamate na izuzetno niskoj razini i monetarna stimulacija Federalnih rezervi je Volstrit natjerala da "krvari", što će neizbježno dovesti do pada vrijednosti akcija.- rekao je Feldstajn.

I Noam Čomski upozorava na novu veliku  krizu, a predsjednika SAD Donalda Trampa vidi kao novog uzročnika. On je rekao da vlada američkog predsjednika podstiče poskupljenje akcija na tržištu kapitala, koje bi moglo lako da dovede do novog financijskog kraha.

Nurijel Rubini, profesor ekonomije u Poslovnoj školi Stern i na Njujorškom univerzitetu, koji je predvidio prošlu ekonomsku krizu, kaže da će nova početi najkasnije 2020. godine navodeći deset razloga za njen dolazak. Među najvažnije uzroke nove recesije on je, između ostalog, naveo preveliki javni dug SAD i trgovinski rat predsjednika Donalda Trampa s  Kinom, Meksikom, EU i Kanadom.

I lijevo krilo Demokratske stranke u  SAD, zastupljene u senatorima Elizabet Voren i Berniju Sandersu, upozorava na novu globalnu krizu u budućnosti.

Može se, zaključiti da je glavni rezultat  velike svjetske ekonomske krize prije deset  godina, to da su bogati postali još bogatiji, a siromašni još siromašniji.

dr. sc. Dejan Jovović
znanstveni savjetnik i redovni član Naučnog društva ekonomista Srbije