Koliko puta ste se odrekli u nečega ili nekoga radi ljubavi? Jer njega ili nju smetaju vaši prijatelji, netko iz vaše obitelji, možda čak i vaša djeca. Poskrivećki ste se družili s njima i izmišljali vrijeme za sebe i njih dok je druga strana u punini vodila svoj život. Čudan osjećaj, zar ne? I sve se nekako nadate da će se nešto promijeniti, da će to na kraju biti dobro i da će svi biti sretni i zadovoljni.

Na žalost to se iznimno rijetko događa. Uglavnom se odvajate od svojeg društva ili obitelji potpuno uranjate u društvo i želje te druge osobe i čekate. Čekate taj famozni trenutak u kojem će se sve posložiti i sve će biti lijepo, a taj trenutak baš i ne dolazi i naravno, počinje ljutnja, prvo tiha a onda sve glasnija, vrištite u sebi i pitate se: ZAŠTO?!
Odgovor je kratak: Zato što ste bili toliko željni ljubavi da niste poštivali sebe. Kada ne poštujete sebe, onda dajete dugima da postanu vaši gospodari, a vi nažalost tada postajete sluge. Sluge koje za mrvicu ljubavi pristaju na sve.
Mnogim ljudima se to dogodilo i događa se još uvijek, zato i pišem ovaj tekst. Da bi izašli iz takvog stanja potrebno je biti iskren prema sebi i odgovoriti na nekoliko pitanja:

Kako ste se osjećali kada ste pristali na takav kompromis u odnosu: Dobro ili loše?
Što ste osjećali: strah od napuštanja, da ćete ostati sami, da vas nitko neće voljeti, nešto drugo? Što je to drugo? Koji osjećaj?
Je l’ u redu da se morate odricati nečega radi druge osobe?
To vrlo važna pitanja i još važniji odgovori, nemojte na njih odmahnuti rukom i reći da nije moglo drugačije.
Što ako vam kažem da je moglo!
Moglo se i još uvijek se može. Da bi došli do svojih prava u odnosima potrebno je odrediti one famozne granice o kojima se stalno priča ili piše. Granice su ono što možete i želite izdržati, ne ono što morate.
Moramo ponekad svašta, ali to nije uvijek. Postaje uvijek kad naviknemo ljude da smo im sluge i da smo ne vidljivi.
Da bi promijenili situaciju, prvo odgovorite na gore navedena pitanja. Kada iskreno odgovorite, zatvorite oči i recite sebi: Tada nisam znala/znao drugačije, sad znam! Ne zamjerajte si! Oprostite sebi, jer doista niste znali drugačije.
I to ponavljajte neko vrijeme, bez puno analiziranja. Taj odgovor će vam dati novu energiju i snagu.
Zatim sami sebi recite što stvarno želite, a što ne želite, nemojte odmah „kukati“ , nego mirno i iskreno sebi recite što želite.
Kada stvarno znate što želite, onda možete i nešto riješiti. Jedan od naših najvećih problema je što nismo konkretni i ne znamo što bi htjeli.
Bit ću vam iskrena, nema čarobnog štapića koji rješava odnose, istina je da postoje terapeuti, tehnike, tekstovi, vježbe s kojima dolazimo do rješenja i promjena. Iako, po meni, najbolji lijek do sada je još uvijek nasmiješeno lice i prijateljski zagrljaj koji vas razumije i zato se nemojte sramiti ako vam je teško i nemojte skrivati svoju bol u sebi nego se približite onome tko vam se čini da vas razumije. Zajedno smo jači.
Toliko za sada od mene, ako osjećate potrebu prokomentirati ili pitati nešto o ovoj temi slobodno se javite. I ja sam prošla svoj put u životu i iz njega se izrodila Škola opraštanja i Sretne veze kako drugi ne bi trebali prolaziti isto što i ja.
S ljubavlju, Adela