Niste precizirali na što točno mislite – tko bi koga trebao ili ne bi trebao oslovljavati s „ti“? Sve je raširenije i sasvim je u redu da se ljudi istog ranga oslovljavaju
međusobno s „ti“, osobito ako su mlađe dobi ili ako dugo rade zajedno.

Takvo oslovljavanje potiče ugodnu i prijateljsku atmosferu na poslu, a istovremeno ne mora ni na koji način smanjiti profesionalni odnos prema radu. Naprotiv, u prijateljskoj atmosferi ljudi su spremniji jedni drugima pomoći, razmijeniti ideje, surađivati…Ako pak tim ima problem s radnom etikom, način oslovljavanja nije sam po sebi za to nimalo odgovoran - odgovorni ste vi kao rukovoditelj i ono što činite ili ne činite. Ako me pitate što mislim o oslovljavanju vas i njih, tu su stvari slične. Mnogi rukovoditelji i rukovoditeljice u suvremenim organizacijama – mlađe dobi, neformalniji, obrazovaniji – preferiraju biti na „ti“ sa suradnicima (i izbjegavaju riječ „podređeni“), jer su svjesni da se u dobroj atmosferi bolje radi.

Ipak, to je stvar svačijeg osobnog izbora i stila i samo po sebi nije presudno. Jedino što je bitno u tome je uzajamnost. Nemojte biti s ljudima napola na „ti“, na način da su oni s vama na „vi“, a vi s njima na „ti“. To je ono što je neprofesionalno i nekulturno. Isto je i s tituliranjem: čak i ako ste svi na „vi“, obraćanje s „direktore“ i „Ankice“ nikako nije ravnopravno.

Autor teksta: Jasna Belamarić

Izvor: Poslovni savjetnik br. 119

Ostatak teksta možete vidjeli klikom na PDF ikonu