Početkom prošle godine promijenio se zakon o stambenim potrošačkim kreditima i bila je to samo kap koja je prelila čašu kad je u pitanju (pretjerano) dizanje gotovinskih kredita.

Ukupni krediti stanovništvu, po podacima HNB-a, dosegnuli su krajem 2018. godine 124,4 milijarde kuna, što je za 5,5 milijardi kuna ili 4,6 posto više u odnosu na kraj 2017. Pritom su gotovinski nenamjenski krediti, s udjelom u ukupnim kreditima stanovništvu od 38,3 posto, u prosincu porasli za 11 posto na godišnjoj razini, na 47,7 milijardi kuna, što je bio već sedmi mjesec zaredom kako rastu po dvoznamenkastoj stopi.

Razloga za povećanje potražnje gotovinskih kredita u nazad dvije godine ima nekoliko:  gospodarski oporavak i pad kamatnih stopa, ali i činjenicu da se gotovinski krediti uzimaju za različite namjene. Osim toga, za toliki rast gotovinskih kredita gotovo zaslužni su i oni bez zaloga (time i rizičniji), a u pogledu arsenala navedena su tri moguća smjera: ograničavanje ročnosti i iznosa te veći kapitalni zahtjevi povezani s tim kreditima.

Došlo je do pada potražnje auto-kredita,  stambenih kredita, a i krediti na kartice nisu povoljni pa zbog nižih kamatnih stopa klijenti više podižu gotovinske.

Naravno, banke su uočile priliku i dale potrošačima ono što žele - rokovi otplate i iznosi kredita se povećavaju, a kamatne stope nastavljaju padati.

Budući da se vrlo lako doći do gotovinskog kredita, postavlja se pitanje koliko je  novoodobrenim kreditima zatvoreno starih?

Na razini sustava brojke za sada pokazuju da se ne povećava broj onih koji ne mogu vraćati gotovinske kredite. Štoviše, kao i u slučaju drugih kredita, udjel se smanjio s najveće razine od 10,1 posto 2014. godine na 5,93 posto u rujnu prošle godine. Međutim, teško je znati što će biti za 10-ak godina. Laka dostupnost kredita putem interneta i činjenica da su se banke počele koristiti algoritmima umjetne inteligencije za određivanje kreditne vrijednosti klijenta, na temelju financijskih podataka o njemu, HNB očito ocjenjuje kao nedovoljno sagledavanje dugoročnog rizika.

HNB je reagirao upravo zato što velik dio tih kredita nije osiguran, odobravaju se na duži rok, a procjena kreditne sposobnosti klijenata nije osobito zahtjevna. Glavni cilj tekuće 2019. godine jest otežati odobravanje gotovinskih kredita.

Bankama je izdana Preporuka o postupanju pri odobravanju nestambenih kredita, a osim postroženja procedura odobravanja kredita kao potrošačima "opipljivije" mjere, naložio je bankama i da u interne procjene adekvatnosti kapitala uključe i sve rizike koji proizlaze ili mogu proizaći iz "gotovinaca". Za sve nestambene kredite potrošačima na rok od 60 mjeseci ili više ubuduće bi se trebali primjenjivati jednaki kriteriji utvrđivanja kreditne sposobnosti kao i kod stambenih. A to znači i uzimanje u obzir minimalnih troškova života koji ne mogu biti manji od iznosa propisanog Ovršnim zakonom koji regulira iznos dijela plaće zaštićenog od ovrhe. Bankama sve to zapravo nije iznenađenje jer su mjerama prethodili razgovori sa središnjom bankom.

Nakon osvrta na stanje na tržištu bankarstva možemo se  zapitati treba li promijeniti uvjete odobravanja stambenih kredita pa će se građani manje zaduživati putem gotovinskih kredita? Hoće li se smanjiti potražnja za gotovinskim kreditima ako se u Hrvatskoj podigne minimalna plaća? Ili možda gotovinske kredite najviše podižu  građani koji iseljavaju «trbuhom za kruhom»  kako bi imali «početni kapital» u novoj domovini? (www.moj-bankar.hr)