Ivan Đikić je među najuspješnijim hrvatskim znanstvenicima. Redoviti je profesor medicine na Sveučilištu Goethe i član Max Planck Instituta u Frankfurtu, član je Leopoldine, njemačke akademije znanosti, Europske akademije, te je 2019. godine izabran za člana Američke akademije za umjetnost i znanost. Među brojnim prestižnim nagradama za znanstveni rad ističu se najvažnije – njemačka znanstvena nagrada „Gottfried Wilhelm Leibniz“, te priznanja američkog i europskog udruženja za rak.

|Udruga.hr| Prisjetimo se Vaših znanstvenih početaka. Bili ste odličan student i to je, pretpostavljam, bila polazna točka za veliki uspjeh koji ste postigli.
Bio sam zaigrani student, koji je uživao u studiranju i druženju s drugim studentima. Medicinu sam volio, uživao sam u prikupljanju znanja od vrlo bazičnih pitanja kemije i biologije do razumijevanja bolesti i liječenja u bolnicama. Taj talent prikupljanja znanja i razumijevanja kompleksnih procesa u medicini pomogao mi je da studij završim s 5,0 prosjekom u rekordnom roku. Svi su očekivali da ću se posvetiti karijeri u kliničkoj medicini. No, nakon završetka stažiranja u Zagrebu, dobio sam ponudu za početak znanstvene karijere u New Yorku, koju sam prihvatio kao osobni izazov, koji traje već 27 godina, radeći od SAD- a, Švedske, Njemačke i sada opet SAD-a.

|Udruga.hr| Kako ste se odlučili za molekularnu biologiju i biokemiju?
Nisam se odlučio za niti jednu od tih kategorija. Mene je prvenstveno zanimalo razumijevanje bolesti poput tumora, a bez znanosti i novih molekularnih tehnologije teško je bilo zamisliti pomake u liječenju te bolesti. Stoga sam prve projekte pokrenuo u području strukturalne biologije, kemije i fizike, a nakon toga sam koristio tehnike molekularne biologije i moderne biokemije. Moj glavni objekt istraživanja bili su proteini ili bjelančevine u našim stanicama, tako da mogu reći da sam danas stručnjak za biokemiju i biologiju proteina.

.
|Udruga.hr| U kojem trenutku ste kod sebe uočili znanstvenu nadarenost?
Uvijek sam bio jako znatiželjan, no prvi puta sam osjetio interes za znanost tijekom osnovne škole u Mariji Bistrici. Imao sam odlične i vrlo motivirajuće učitelje iz kemije i biologije, te matematike.  U školi sam prvi puta osjetio i talent prema eksperimentima i uzbuđenje kod malih otkrića. Odlazili samo na znanstvena natjecanja s našim projektima i sve to zajedno, u meni je pobudilo poriv da se dublje posvetim znanstvenim temama

|Udruga.hr| Otkrili ste mehanizam kojim se stanice ljudskog organizma brane od razvoja karcinoma. Bilo je to najznačajnije otkriće. Kako Vam je to uspjelo i koliko dugo ste raditi na tom istraživanju?
Istraživali smo funkcije proteina ubikvitina u ljudskim stanicama koje su bile osjetljive na ultraljubičaste zrake i slučajno smo otkrili molekularnu vezu između mutacija, genetskog oštećenja i kontrole mehanizama popravka našeg genoma. Otkriće je bilo vrlo značajno jer je u istom radu objasnilo ulogu ubikvitina u očuvanju stabilnosti genoma, te otvorilo mogućnost ciljanog inhibiranja širenja tumora. Većinu eksperimenta napravila je mlada studentica Magda Bienko, koja je tada u laboratoriju radila svoj magisterij i doktorat. Magda je nakon doktorata otišla na MIT u Cambridge-u, a danas je medu vodećim mladim znanstvenicama u Europi, dobitnica je ERC starting granta i profesorica je na Karolinska Institutu u Švedskoj.

|Udruga.hr| Teško je nabrojati sve nagrade i priznanja koje ste za svoj znanstveni i istraživački rad dobili. Koliko Vam znače i koliki su poticaj za daljnji rad?
Sve nagrade su mi drage jer imaju svoju znanstvenu priču, specifična otkrića ili osobnu notu. Nagrade su znak poštovanje zajednice, znanstvenika ili udruga za naša otkrića koja su posljedica kreativnosti, novih ideja, dugogodišnjeg  rada, odricanja i  posvećenosti otkrićima radeći zajedno sa svojim studentima i postdoktorantima. Uz znanstvene nagrade jako su mi draga i društvena  priznanja, koja sam primio u Mariji Bistrici, Splitu, Zagrebu, Krapinsko Zagorskoj županiji, a poseban osjećaj budi državno odlikovanje Red Kneza Branimira s ogrlicom za promicanje međunarodnog položaja i ugleda Republike Hrvatske.

|Udruga.hr| Izabrani ste za člana Američke akademije znanosti i umjetnosti i najuspješniji ste hrvatski znanstvenik u inozemstvu. Kako je biti u društvu s Darwinom, Einsteinom….?
Prije svega osjećam duboko poštovanje prema svim članovima Američke akademije  jer su svojim otkrićima i djelima promijenili svijet na bolje. To je najstarija akademija u SAD-u, koja okuplja preko 2000 stručnjaka iz umjetnosti, glazbe, znanosti, tehnologija, javnog života, književnosti, medicine, prava…Biti član takvog društva je poseban osjećaj, ponosan sam ali i motiviran za postizanje viših znanstvenih ciljeva. Sam izbor u Američku akademiju bio je veliko iznenađenje jer sam izabran u prvoj godini nominacije u ranoj znanstvenoj karijeri, a uopće nisam znao za nominaciju. Zajedno sa suprugom i naše troje djece prisustvovat ću službenoj ceremoniji primanja novih članova koja će se održati u listopadu u Bostonu.

|Udruga.hr| Apsurdno, zbog čega ne možete biti član HAZU? Namjeravate li se jednog dana vratiti u Hrvatsku?
Prisutan sam u Hrvatskoj već dugi niz godina svojim znanstvenim radom, obrazovanjem mladih, te javnim zalaganjem za promicanje i popularizaciju znanosti u društvu. Moji rezultati u tim područjima vrlo su cijenjeni u stručnim krugovima, ali i široj javnosti. Bilo mi je jako drago čuti, tijekom dodjele počasnog doktorata Sveučilišta u Splitu, da moje kolege u Splitu, a posebno studenti, izrazito cijene moja postignuća. Poput znanstvenih otkrića i objavljivanja znanstvenih radova u vodećim svjetskim časopisima s adresom Splita, opremanja i financiranja laboratorija za istraživanje tumora, te edukacije studenata koje sam ostvario tijekom 15-godišnjeg rada kao profesor Medicinskog fakulteta u Splitu. Vjerujem da će i članovi HAZU jednog dana prepoznati ta postignuća kao značajan doprinos Hrvatskoj znanosti.

|Udruga.hr| Vaša misija je pobijediti rak. U kojoj ste fazi istraživanja?
Moja znanstvena motivacija je istraživanje životnih procesa kao i mehanizama nastanka bolesti kod ljudi. Veliki dio svoje karijere posvetio sam proučavanju nastanka tumora te pronalaženju metoda za njihovo uspješnije liječenje. U svojim početnim radovima, fokusirao sam se na proteine poznate kao tirozin kinaze koji reguliraju dijeljenje i diferencijaciju gotovo svih stanica u tijelu, a često su mutirani kod raznih tumora. Do danas je odobreno preko 15 lijekova, koji ciljano inhibiraju upravo tirozin kinaze, a koriste se za liječenje tumora pluća, debelog  crijeva, dojki, jetre i drugih. U Švedskoj sam pokrenuo projekte istraživanja endocitoze preko kojeg djeluje lijek Herceptin, dok sam se u Njemačkoj  posvetio istraživanju uloge ubikvitina u obrani od razvoja tumora i održavanju stabilnosti genoma. U zadnjih nekoliko godina, imam i svoju znanstvenu grupu u kompaniji Genentech, gdje intenzivno istražujem komunikaciju između bakterija (mikrobiota) i tumorskih stanica. Upravo smo objavili najnoviji znanstveni rad u časopisu Nature koji opisuje kako bakterije mogu modificirati ljudske stanice da bi omogućile svoju vlastitu proliferaciju.  Nešto slično tome mogu koristiti i tumori  u svom širenju u našem tijelu.

Radeći u Genentech-u mogu blisko pratiti ogromni napredak u stvaranju novih anti-tumorskih terapija i sve uspješnijim rezultatima u liječenju pacijenata posebno korištenjem novih imunoterapijskih pristupa. Moramo bolesnicima pružiti konkretne činjenice, koje pokazuju da je u mnogim slučajevima rak pobjediv, te da danas postoji čitav  niz postupaka, terapijskih, pogotovo  kombinacijom lijekova koji omogućuju da ljudi žive čak i 5-10 godina nakon dijagnoze tumora i zato realno govorimo o kontroliranju tumora kao kroničnih bolesti. Kronična bolest je kad netko umjesto da umre za šest mjeseci poživi 5 ili 10 godina. To je veliki dar kojeg cijene pacijenti, koji prolaze kroz tu borbu, kao i liječnici i znanstvenici.

|Udruga.hr| Da li je uopće moguće pronaći lijek za tu opaku bolest i zašto je teško pronaći adekvatno oružje?
U liječenju i istraživanju tumora nema lakih obećanja o jedinstvenom lijeku za rak. To je jednostavno nemoguće jer je tumor brzo mijenjajuća bolest svakog pojedinca, a ne jedinstvena bolest koju možemo liječiti  istim lijekom. Tumori su naše vlastite stanice koje su izmaknule  kontroli i njihova brza evolucija i povećani broj mutacija proporcionalan je zloćudnosti i širenju metastaza. Stoga je neophodno što ranije dijagnosticiranje i početak liječenja kod svakog bolesnika.

|Udruga.hr| Što je uzrok stalnom porastu te bolesti i kako je prevenirati?
Današnji stil života, prehrana, pušenje, alkohol, zračenje, stres, promjene u imunološkom sustavu, hormonalni poremećaji, virusne i bakterijske infekcije i drugi vanjski čimbenici uzrokuju sve veći broj tumora koji se pojavljuju u sve ranijoj dobi. Glavno  oružje u borbi protiv tumora je pravovremena dijagnoza i pravilna  terapija. U ranim fazama bolesti, kod velike većine tumora, danas su potpuno uspješni u liječenju. Moderne dijagnostičke metode često su bazirane na genomici, sekvencioniranju i proteomici, koje mogu analizirati rane dijagnostičke promjena u genomu i proteinima. Liječnici danas uključuju sve te informacije u primarnu obradu i odluku o liječenju svog pacijenta kao i u praćenje pacijenta u budućnosti. Na taj način omogućavamo individualiziran pristup koji je primjeren trenutačnom stanju svakog pojedinca.

|Udruga.hr| Koji je koncept Frankfurtskog instituta za rak, Vašeg ambicioznog projekta i u kojoj je fazi?
Koncept je u stvaranju jedinstvenog  znanstvenog instituta u kojem bi bazični znanstvenici i kliničari radili jedan do drugoga i u kojem bi znanost bila pristupačna pacijentima preko timskog rada, napredne tehnologije, koje moraju bit integrirane u cjelokupni sustav istraživanja, dijagnostike i liječenja tumora. U zadnje dvije godine osigurali smo izgradnju zgrade instituta, te potpisali financiranje cijelog projekta. FCI institut je započeo s radom u siječnju ove godine i pred nama je jako puno izazova, posebice u ulaganju u najuspješnije znanstvene projekte i regrutiranju znanstvenika u institut.

|Udruga.hr| Kakva je situacija u Hrvatskoj, vezano uz znanost, odnosno gdje su znanstvena istraživanja, u odnosu na Europu?
Hrvatska nije adekvatno iskoristila svoje komparativne prednosti u EU poput  talenata mladih, iskustava i znanja svojih stručnjaka kao niti onih hrvatskih stručnjaka koji  rade u inozemstvu. Svi dosadašnji podaci ukazuju da je Hrvatska pri dnu ljestvice zemalja EU u obrazovanju, znanosti, rangiranju Sveučilišta. Istina je da su državna ulaganja dosta niska, zakon o znanosti je neprikladan današnjim izazovima, ali o tome govorimo već dvadeset  godina, a malo toga se promijenilo. Vrlo često kritiziramo loše odluke političara i njihovu odgovornost za sadašnju situaciju, no prečesto su sami stručnjaci skloni raditi kompromise za vlastiti dobitke,  a pri tome ne mislimo i na odgovornost prema društvu i znanosti u cjelini.  Uz sve te nedostatke, naglašavam da u Hrvatskoj  rade i briljantni znanstvenici, laboratoriji i grupe koji postižu značajne znanstvene rezultate iako su neprepoznati od sustava i nedovoljno financirani.

|Udruga.hr| Postoji li u Hrvatskoj potencijal za razvoj biotehnologije koja bi se bavila razvojem lijekova za liječenje tumora?
Stvaranje biotehnoloških kompanija u Hrvatskoj je u začetku i potrebno je puno više ulaganja gospodarstva, mijenjanja razmišljanja i obrazovanja mladih znanstvenika da  budu hrabriji u preuzimanju rizika. Izuzev toga, neophodne su i promjene administrativnih pravila koja sputavaju brzi razvoj biotehnoloških kompanija u Hrvatskoj.

|Udruga.hr| Znanost je Vaš život. Da li uz sve projekte, imate vremena i za privatan život?
Naravno da imam. Važno je izdvojiti slobodno vrijeme za sebe, odmarati se i uživati sa svojom obitelji i prijateljima.  Upravo sam sa suprugom i djecom proveo tri tjedna na odmoru u prekrasnim Brelima, a sada sam sa sinom Lovrom u San Franciscu. Djeca i njihovi talenti su mi velika inspiracija. Ponekad dobivam potpuno nove znanstvene ideje tijekom odmora,

šetnjom uz more, tijekom trčanja. Obožavam  snowboardiranje, putovanja i upoznavanje novih kultura.

                                                                                                                                       Svjetlana Pećinar