Prepreke su ono što vidimo kada oči odmaknemo s cilja. Samo kada se usmjerimo na postavljeni cilj, ostvarit ćemo ga bez problema. Čim zastanemo, nesigurni smo, puno promišljamo, radimo stvari koje nam slučajno ili iznenada dođu pod ruke. Previše smo sitničavi, oklijevamo ili smo često ometani od drugih te nam se cilj nam se gubi iz vida, ali i iz pamćenja.

Jedna od najvećih prepreka na putu postizanja željenih ciljeva je da radimo stvari koje nam slučajno ili iznenada dođu "pod ruku".
Takvo ponašanje se zove Abilene paradoks.
Zbog raznih utjecaja izvana prihvaćamo nove aktivnosti koje ustvari ne želimo raditi i koje nas odvode od postizanja ciljeva.    

Primjeri

- U organizaciji ima problema s poslovanjem i netko predloži nova "spasonosna" rješenja koja se gotovo automatski prihvate, a koja nisu u skladu s ranije postavljenim ciljevima.

- Prijatelj/ica nam predloži neku novu aktivnost koju prihvatimo iako nam se ona uopće ne dopada.

- U jednoj televizijskoj emisiji smo vidjeli uspješnu osobu i odlučili smo se ponašati prema njenom obrascu za postizanje uspjeha iako to nije u našem karakteru.

- Čuli smo za novu metodu u prehrani koju odmah prihvaćamo. Naravno da napuštamo dosadašnju koju nismo do kraja proveli pa ne znamo ni njen pravi efekt.

- U jednom razgovoru imali smo prilike slušati sugovornika kako gorljivo priča o svom hobiju. To se činilo jako zanimljivim i jako nas je dojmilo. Počeli smo se time baviti iako imamo kroničnih problema s nedostatkom vremena što nas svakodnevno dovodi do užasnih stresnih situacija.

- Na nagovor prijatelja u tijeku provođenja vrlo važnog projekta ušli smo u Upravni odbor udruge čija nas problematika baš previše ne zanima, a oduzimat će nam puno vremena.

Abilene paradoks je sustavno prihvaćanje novih aktivnosti bez analize njihovih potreba, ciljeva i izvedivosti.
Pri tome prestajemo ili smanjujemo dosadašnje aktivnosti, a da nismo utvrdili jesu li uspješne / zašto nisu uspješne. Takvim nekontroliranim prihvaćanjem novih aktivnosti dosadašnje aktivnosti nemaju šanse za uspjeh.
 
From Wikipedia
Abileneski paradoks je paradoks u kome određene okolnosti tjeraju neku grupu da djeluje protiv vlastite volje, i to samo zato što nijedan od njenih članova nema volje suprotstaviti se tom djelovanju.
Ime je dobio po anegdoti koju je 1974. godine američki stručnjak za menadžment Jerry B. Harvey opisao u svojoj knjizi The Abilene Paradox and Other Meditations on Management. U njoj članovi jedne porodice u gradu Coleman provode ugodno popodne igrajući domino na verandi, sve do trenutka kada tast predloži da odu na ručak u grad Abilene. Svi se članovi porodice se slože s tim prijedlogom, da bi potom proveli četiri sata vozeći se po vrućoj, prašnjavoj cesti i ustanovili da je hrana u Abileneu loša. Nakon što počnu razgovarati o iskustvu, ustanove da nitko od njih zapravo nije htio ići, ali se složio s prijedlogom da udovolji drugim članovima.
Otada se fraza abileneski paradoks ili Idemo li u Abilene? koristi kako bi opisala nedostatke kolektivnog odlučivanja.
http://sh.wikipedia.org/wiki/Abileneski_paradoks

Ne prihvaćajmo Abilene paradoks (prihvaćanje što nam naiđe i što nam netko ponudi) nego se fokusirajmo i prihvatimo samo one nove aktivnosti koje nas sigurno vode prema našem čvrsto postavljenom cilju.

Jedino ispravan izbor: Fokus vs. Abilene paradoks