Niti jedan događaj nakon drugog svjetskog rata nije imao tako dubok utjecaj na globalnoj razini kao COVID-19. Pandemija je pokrenula krizu javnog zdravstva i gospodarstva čiji razmjeri nisu viđeni generacijama i pogoršala sustavne probleme kao što je nejednakost. Jedina prihvatljiva reakcija na takvu krizu je provedba „velikog resetiranja“ naših gospodarstava, politike i društva. Tako je sada trenutak za ponovnu procjenu „svetih krava„ (kaže K. Schwab, Svjetski gospodarski forum) prije pandemije, ali i za obranu dugo čuvanih vrijednosti. Zadatak s kojim je svijet suočen je sačuvati postignuća posljednjih 70-tak godina u održivijem obliku. Nakon drugog svjetskog rata svijet je napravio do tada neviđene korake u svim smjerovima. No, danas međunarodna suradnja i trgovina koji su bili pokretači poslijeratnog poboljšanja u mjerama ljudskog napretka moraju se održavati i braniti od obnovljenog skepticizma. No, istovremeno svijet mora ostati usredotočen na pitanja koje je definiralo doba prije pandemije.

Četvrta industrijska revolucija (industrija 4.0) i digitalizacija bezbrojnih gospodarskih aktivnosti, navedeni tehnološki napreci dali su svijetu alate potrebne za suočavanje s tekućom krizom.

Svijet će morati nastaviti s ulaganjima u istraživanje i razvoj, obrazovanje i inovacije te istovremeno graditi zaštitu od onih koji bi zloupotrijebili tehnologiju. Dakle potrebno ponovo i ponovo razmatrati opredjeljenja za poduzetništvo kakvog smo poznavali, jer svijet si ne može dozvoliti ukidanje osnovnih pokretača rasta. 

Svijet duguje većinu društvenog napretka prošlosti, poduzetništvu i sposobnosti stvaranja bogatstva riskiranjem i provedbom inovativnih poslovnih modela. Svijetu trebaju tržišta kako bi učinkovito raspodijelio resurse, proizvodnju dobara i usluga, osobito vezano za suočavanje s problemima kao što su klimatske promjene.

Peta industrijska revolucija (industrija 5.0)

Svijet mora ponovo razmisliti što misli pod poduzetništvom u svojim brojnim iteracijama, bilo financijskim okolišnim, socijalnim ili ljudskim, jer današnji kupci-potrošači ne žele više i bolje roba i usluga za razumnu cijenu. Oni umjesto toga sve više očekuju da tvrtke pridonose društvenom blagostanju i općem dobru. I to iz temeljnog razloga što sve više se nameće potražnja za novom vrstom odnosa u društvu. Sve više i više dolazi do izražaja nužnost i opravdanost društveno odgovornog poslovanja, dakle nije samo potrebna već je nužna poslovna transformacija u okvirima nove realnosti-traži se korporativni reset. Ili kako to kaže K. Schwab: “Resetiranje koje nam je potrebno nije revolucija ili pomak prema nekoj novoj ideologiji. Riječ je o pragmatičnom koraku prema otpornijem, kohezivnijem i održivom svijetu“.

Globalna pandemija s jedne strane, a era digitalizacije s druge strane utječe na gotovo svaki ekonomski sektor ili regiju, ali na vrlo različite načine. Kroz tu neviđenu promjenu načina na koji živimo i poslujemo, određeni sektori /industrije/ naglo i snažno rastu dok su druge na rubu kolapsa, bez značajne državne intervencije.

U vremenu kada je izravan ljudski kontakt ograničen, tvrtke sposobne za udaljeno povezivanje sa zaposlenicima i kupcima te udaljeno upravljanje pokazale su zavidnu razinu otpornosti. Tržište je steklo povjerenje da bi takve tvrtke trebale ne samo preživjeti trenutnu situaciju, već možda i rasti.

Pandemija, a nas u Hrvatskoj i  potresi suočili su nas s ključnim karakteristikama poslovnih procesa i metoda upravljanja, te razotkrila niz slabih točaka u gotovo svakoj tvrtki i to putem novog operativnog modela i obnove poslovnih ekosustava te preoblikovanjem odnosa kako sa zaposlenicima tako i s kupcima i potrošačima.

I ako su utjecaji okruženja na poslovanje varirali, zaključuje se da su se tvrtke prisilile na razmatranje promjena svojih poslovnih modela kako bi preživjele. Mnoge su reagirale brzo, čineći sve potrebno da osiguraju kontinuitet poslovanja. Druge tvrtke na izazov gledaju kao na priliku za rekonstruiranje i prepoznavanje novih izazova u okruženju. I ako je rekonstruiranje više dimenzionalno, trend digitalizacije i globalizacije, poslovanja dramatično mijenjaju volumen, strukturu i način pružanja usluga kupcima i potrošačima.

Kao i do sada, tvrtke u ovom novom okruženju moraju još više i redovitije komunicirati s raznolikim mrežama strateških partnera, dobavljača i institucija javne uprave. Međuovisnost i izloženost rizicima pojedinih poslovnih eko sustava moraju biti jasne razumljive (zadatak managera), tvrtke moraju detaljnije analizirati svoje mreže partnera i lanaca opskrbe kroz prizmu mogućih poslovnih scenarija te njihove implikacije na vlastitu organizaciju (kulturu poslovanja) s ciljem stvaranja novih strateških prednosti i povećanja otpornosti poslovnog modela. One također moraju preispitati vlastiti ekosustav zaposlenika. U tim procesima zaposlenici moraju vjerovati da je rukovodstvo tvrtke (misli se lideri i manageri) omogućilo adekvatne mjere i mogućnosti socijalnog distanciranja, ali jednako tako i razumjeti mjere poslovne transformacije koje tvrtka provodi radi prilagodbe novo nastalom okruženju, kao i vlastitu perspektivu unutar toga.

Mnoge tvrtke naći će se pred velikim izazovom odnosa s vlastitim uposlenicima-uslijed značajnih negativnih efekata pandemije i potrebe za prilagodbom poslovnog modela-radno okruženje postati će izazovnije. S jedne strane zaposlenici će se sjećati kako se poslodavac odnosio prema njima tijekom ovih nesigurnih vremena.

No, kako se stvari budu normalizirale opcije zaposlenika će se povećavati, a tvrtke koje su postavile svoje zaposlenike kao prioritet biti će nagrađene zadržavanjem zaposlenih te zdravim zapošljavanjem. Tvrtke koje su se borile svojim organizacijskom vrijednostima i izgubile, cijenu će plaćati dugoročno.

Tako će uspješne tvrtke, kao i ove u problemima opravdano postavljati pitanje-kako stvoriti otpornu organizaciju? Prilikom planiranja oporavka te izgradnje otpornosti organizacije, tri su ključna područja koje treba uzeti u obzi, prepoznavanje novih trendova, brza reakcija, usvajanje digitalnog načina razmišljanja.

Prepoznavanje novih trendova

Očekivanja tržišta i kupaca i potrošača su se promijenila. Kupci – potrošači postaju spremniji kupovati i kompleksnije proizvode i usluge putem digitalnih kanala, te se mnoga fizička prodajna mjesta u pojedinim sektorima nikad više neće vratiti pogotovo tamo gdje je trend udjela digitalizacije transakcija s kupcima-potrošačima već dulje vrijeme prisutan (npr. u bankarstvu i djelomice u maloprodaji). Imperativ je na detektiranju onih tržišnih trendova izazvanih pandemijom koji će se trajno zadržati te posljedično razumjeti kako svaki takav trend utječe na poslovni model.

Brza reakcija-brzina je važna

U razdobljima neizvjesnosti resursi se moraju brzo kretati, bilo da se radi o ljudskim resursima, financijskim sredstvima ili primjeni novih tehnologija. Mnoge tvrtke nerado financiraju strateške poteze, preferirajući „privremenu stanku„ tijekom perioda ekonomske recesije. To daje prednost hrabrijim tvrtkama da oportunim investicijama prve privuku pozornost kupaca-potrošača i steknu lojalnost kupaca –potrošača, te time povećaju tržišni udio ili stvore nove tržišne niše.

Usvajanje digitalnog načina razmišljanja

Više od puke tehničke vještine, digitalni način razmišljanja znači razumijevanje moći tehnologije te načina na koji ona multiplicira paletu poslovnih mogućnosti kako bi se stvorila organizacijska efikasnost (organizacijska kultura), spremnost na eksperimentiranje i inovacije potrebne za buduće preživljavanje. Tvrtke koje zadrže svoj analogni način razmišljanja brzo će zaostati i nestati sa scene.

U kojem se god modelu oporavka tvrtka nalazila, ove temeljne aktivnosti, uz PROSOCIJALNOST (produktivne grupe u kojima se njeguju pravednost i suradnja) izgraditi će tvrtkinu otpornost na nove izazove. Pod ovim pojmom općenito se podrazumijeva „slaganje i suradnja s drugima“radi se zapravo da se na neki specifičan način tvrtka (organizacija) koristi drugim ljudima i društvu u cjelini. (ps/sm)