U novoj 2021. godini Hrvatska je dobila novu pučku pravobraniteljicu, Tenu Šimonović Einwalter, pravnicu kojoj je 2005. dodijeljena Diploma Međunarodnog instituta za ljudska prava u Strasbourgu. Poslijediplomski studij europskog i komparativnog prava u Oxfordu završila je 2007. godine, a potom 2013. i poslijediplomski studij međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Kao opunomoćenica Sabora zadužena je za zaštitu i promicanje ljudskih prava i sloboda, a institucija kojoj je na čelu je i središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije, djeluje kao Nacionalni preventivni mehanizam za zaštitu osoba lišenih slobode, a nadležna je i za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti. U intervjuu za časopis Udruga.hr Šimonović Einwalter je otkrila svoje najveće izazove na novoj funkciji i mandatu koji zakonski traje 8 godina, uz mogućnost reizbora na dužnost.

Udruga.hr: Koji su najbrojniji problemi s kojima se hrvatski građani obraćaju pučkoj pravobraniteljici?

Prema broju pritužbi koje smo zaprimili u prošloj godini, to bi bili problemi vezani za zdravstvo, posebice s obzirom na epidemiju, zatim oni u području radnih i službeničkih odnosa, a velik broj pritužbi primili smo i zbog diskriminacije u različitim područjima života i temeljem više osnova.

Vezano za pravo na zdravstvenu zaštitu građani su nam se obraćali i obraćaju se zbog brojnih problema - zbog ograničenog pristupa zdravstvenoj zaštiti i odgađanja pregleda i terapija, izazvanih reorganizacijom rada zdravstvenih ustanova, dugih lista čekanja, nemogućnosti ostvarivanja kontakta s liječnicima, a neki se pritužuju i na postupanje pojedinih liječnika.

Vezano za pravo na rad, građani ističu uvjete rada, neisplatu plaće, probleme pri napredovanju, neki nam se obraćaju jer ne znaju koja su im prava vezano za prestanak radnog odnosa, a glede utjecaja epidemije u vrijeme lockdowna javljali su nam se zbog brojnih nejasnoća oko rada od kuće, mnogima je bilo jako teško pomiriti obiteljski život i zahtjeve posla, a i oni koji su ostali bez posla.

Zbog epidemije smo zabilježili i više diskriminacijskih pritužbi iz područja zdravstva, a javilo nam se i više građana koji se osjećaju diskriminiranim zbog svog slabijeg imovnog stanja, i to najviše umirovljenici, starije i kronično bolesne osobe. Što se tiče diskriminacije u području rada i zapošljavanja, često su u nejednak položaj stavljeni radnici starije dobi koji nakon gubitka posla nerijetko ostaju i dugotrajno nezaposleni, što onda za njih postaje i egzistencijalan problem.

No, to ne znači da u drugim područjima nema problema, nažalost, ima ih, i to puno. Siromaštvo, posebno starijih, problemi u sustavu socijalne skrbi, problemi s kojima se susreću mladi, pripadnici manjina, medijske slobode, govor mržnje i netrpeljivost u društvu - to su samo neki od njih.

Udruga.hr: Mislite li da su veći problemi za građane danas vezani uz one tradicionalne, poput diskriminacije okoline i diskriminacije različitosti, ili ste i vi uočili neke suvremene - poput sve većeg policijskog nadzora, primjerice uvođenjem kamera po gradu, na cestama, policijskog nadzora na društvenim mrežama, a koji narušavaju ljudska prava i slobode?

Suvremenih problema je puno, a brojni tradicionalni su ostali godinama, pa i desetljećima  neriješeni - no, teško je reći koji su veći. Kada radite pojedinačne predmete, temeljem pritužbi građana, uvidite da je svakoj osobi njegov ili njezin problem velik, često i najveći - i treba ga kao takvog riješiti, bez obzira radi li se primjerice o nemogućnosti ostvarivanja prava na neku socijalnu uslugu ili o narušavanju privatnosti zbog neovlaštenog snimanja.

Međutim, gledano na široj razini, posebno pokušavam uočiti nove suvremene probleme jer kod njih je moguće djelovati preventivno, prije nego stvari krenu u jako krivom smjeru.

Činjenica je da korištenje novih tehnologija, posebice umjetne inteligencije, nosi sa sobom brojne prednosti i ogromni potencijal, ali neupitno može ugroziti temeljna ljudska prava na sasvim nove načine. Stoga mi je posebice tema utjecaja umjetne inteligencije na ljudska prava i jednakost već neko vrijeme jedan od prioriteta. 

Važno je čim prije osvijestiti da će korištenje umjetne inteligencije od strane i privatnog i javnog sektora na mnoge načine promijeniti našu svakodnevicu te se treba za to pripremiti, a probleme prevenirati – informiranjem i obrazovanjem, te donošenjem potrebnih zakonskih okvira koji će štititi ljudska prava s obzirom na nove ugroze.

Udruga.hr: Kakav je vaš stav o tehnološkom nadzoru građana koji je već potpuno zaživio u komunističkoj Kini? Odnosno, treba li se donijeti neka ograničenja u vezi toga u državama EU pa i Hrvatskoj?

Novim pravnim okvirom za regulaciju umjetne inteligencije EU se jasno opredijelila za tzv. humano-centrični pristup u čijem je središtu zaštita ljudskih prava, s čime se slažem. Njime se želi onemogućiti sve ono što bi moglo ugroziti temeljna prava i imati štetne posljedice, osobito na ranjive skupine, a to se odnosi i na aplikacije masovnog nadzora. Međutim, ima i drugih primjera koji bi mogli biti problematični –  sustavi socijalnog bodovanja ili korištenja osobnih podataka u svrhu predviđanja, primjerice, hoće li vam se u banci odobriti kredit ili ne.

U Hrvatskoj se trenutno izrađuje nacionalna strategija razvoja umjetne inteligencije kao temelj primjene europske regulative i važno ju je uskladiti s nacionalnim antidiskriminacijskim zakonodavstvom i etičkim načelima. Ključno je i da se njome uvede obveza procjene učinka takvih sustava na ljudska prava i diskriminaciju, kao i propiše odgovornost onih koji ih razvijaju ili stavljaju na tržište, s naglaskom na transparentnost prilikom korištenja.

Udruga.hr: Mislite li da se veliki broj mladih odlučuje na odlazak iz Hrvatske jer su i oni uvelike diskriminirani u odnosu na određene skupine u društvu? Primjerice u vezi npr. prava branitelja, koji imaju prednost u zapošljavanju u državnim službama pa i njihova djeca kod upisa u obrazovne institucije?

Mladi odlaze u potrazi za boljim životom, uključujući stalni posao, bolje uvjete stanovanja, bolje obrazovanje. I doista, neke pojave može se promatrati kao diskriminaciju mladih, pri čemu je naravno dio mladih i dodatno diskriminiran temeljem neke svoje karakteristike, primjerice svog imovnog stanja ili kao pripadnici različitih manjina.

Ono što nas sve treba dodatno zabrinuti je da mladi kao razloge odlaska iz Hrvatske, osim boljeg životnog standarda, ističu i pravnu nesigurnost i korupciju, osjećaj da nemaju prilike raditi i zaraditi, odseliti od roditelja ili pak da nemaju jednake mogućnosti – a to je osjećaj da ste diskriminirani.

Udruga.hr: Mnogi mladi tvrde da su diskriminirani u svojim sredinama, prilikom pokušaja pronalaska posla, ukoliko nisu članovi vodećih političkih stranaka i nemaju preporuku lokalnih političkih šerifa. Kako gledate na tu diskriminaciju?

Poražavajuće je da mladi u najvećem broju smatraju kako su za uspješno zaposlenje potrebnije veze s osobama na pozicijama moći i uspješni prijatelji, nego viša razina obrazovanja. Umjesto da se potiče obrazovanje, usavršavanje, trud i marljivost, ovakva stvarnost i ta percepcija raširenosti diskriminacije temeljem političkog uvjerenja i zapravo pogodovanja pri zapošljavanju djeluje jako demotivirajuće, posebno na mlade.

Nažalost, zapošljavanje ili napredovanje preko veze čest je razlog zbog kojeg nam se ne obraćaju samo mladi, već i ostali građani. Važno je da natječaji budu transparentni, jer se tako smanjuje mogućnost diskriminatornih postupaka u procesu zapošljavanja, uz jačanje učinkovite borbe protiv kriminala i korupcije.

Udruga.hr: Mnogi u Hrvatskoj vide nacionalne manjine, kao glasački stroj za lokalne političke stranke. Primjer je mišljenje - da u Zagrebu bivši gradonačelnik nije izgradio naselje Sopnica-Jelkovec za znanstvene novake, kako se pompozno najavljivalo, već je tamo iselio nekoliko nelegalnih romskih naselja, kao i svoju ostalu glasačku socijalu. Kako gledate da puno puta politika stvara animozitet između grupa građana, budući da se i u ovom slučaju dogodila getoizacija i segregacija?

Političari ne bi trebali poticati animozitete ili od njih profitirati, već bi idealno trebali stvarati bolje uvjete života, a to uključuje i zagovaranje i uvođenje posebnih mjera za skupine kojima je to iz različitih razloga potrebno.

Primjerice, u Zagrebu, ali i inače u Hrvatskoj, nemamo dobro riješene stambene politike, a poseban problem predstavlja nedovoljno stanova za potrebe socijalnog stanovanja. U ovom trenutku, različite skupine gotovo kao da bi se trebale međusobno natjecati za premali broj stambenih jedinica. Tko ima veće pravo i veće potrebe, koga treba poticati, kome pomagati? Zapravo treba osmišljavati bolje politike i omogućiti pristojno stanovanje većem broju ljudi te pri tome pronaći način kako stambeno zbrinuti različite skupine, jer potrebe imaju i znanstveni novaci, i mlade obitelji, i žrtve nasilja u obitelji, i beskućnici, i Romi, i pripadnici drugih skupina.

Udruga.hr: Politički predstavnici romskih i drugih manjina davali su dugogodišnju političku podršku bivšem zagrebačkom gradonačelniku zbog raznih ustupaka, a podršku od nacionalnih manjina ima i na nacionalnoj razini vladajuća stranka. Mislite li da je politika trenutno jedan od najvećih izvor animoziteta prema nacionalnim manjinama ili samo sporedna stvar u svemu tome? 

Nažalost, neki godinama njeguju mržnju i animozitet prema pripadnicima nacionalnih manjina i u toj je mržnji zapravo problem.

Manjinski zastupnici potrebni su jer u brojnim područjima u kojima se nacionalnim manjinama jamče prava postoje problemi – primjerice, u području službene i javne uporabe njihovog jezika i pisma, zastupljenosti u tijelima uprave ili pak pristupu sredstvima javnog priopćavanja. Pri tome političke stranke bez manjinskog predznaka najčešće ne artikuliraju ove probleme. A napokon, u demokraciji politički predstavnici na svim razinama, pa tako i predstavnici nacionalnih manjina, slobodno odlučuju kome će dati političku podršku i temeljem čega.

Zapravo, jedan je od većih izvora animoziteta prema pripadnicima nacionalnih manjina uvjerenje da trenutno ostvaruju velika dodatna prava ili povlastice, primjerice, da se zbog prednosti koju imaju pri zapošljavanju u državnoj upravi, sudstvu i policiji oni tamo lako zapošljavaju - no, kada pogledate objektivne brojke, to jednostavno nije tako, riječ je o pogrešnom uvjerenju.

Udruga.hr: Kako gledate na odvojene škole u vukovarsko-srijemskoj županiji budući da bi upravo škole trebale biti mjesto socijalne integracije djece i mladih?

Manjine imaju pravo školovanja na svom jeziku po jednom od triju modela. U Vukovaru je zaživio model A, prema kojemu djeca pripadnici srpske manjine nastavu pohađaju u cijelosti na srpskom jeziku i pismu.

No, to ne znači da se u budućnosti roditelji ne mogu opredijeliti za neki drugi model. Bitno je da su roditelji informirani o svim modelima obrazovanja i da slobodno izaberu onaj koji smatraju najboljim za svoju djecu, a na sustavu je da organizira održavanje tih modela nastave.

Ukoliko se i zadrži postojeći model te djeca nastave pohađati nastavu u odvojenim razredima, potrebno je organizirati nastavu i izvannastavne aktivnosti koje će u što većoj mjeri uključiti susrete i socijalnu integraciju sve djece. Kako sve to postići, stvar je promišljanja, dogovaranja i zajedničkog djelovanja.

Udruga.hr: Koliko su problemi hrvatskih građana (u vezi vašeg djelokruga rada) drugačiji ili koliko su uobičajeni u odnosu na probleme europskih građana u drugim državama Europske unije, budući da imate saznanja i o tome kao predstavnica Hrvatske u Europskoj komisiji protiv rasizma i nesnošljivosti (ECRI) Vijeća Europe?

Mnogi problemi hrvatskih građana uobičajeni su u odnosu na probleme građana diljem Europe, bilo da govorimo o Europskoj uniji ili šire, o europskim državama obuhvaćenim u Vijeće Europe. Neki su problemi hrvatskih građana karakteristični za istok Europe, neke probleme osobito dijelimo sa zemljama u susjedstvu, a neki su, pak, specifično naši. 

Problemi europskih građana, kao i onih u Hrvatskoj, trenutno su u najvećoj mjeri povezani s utjecajem pandemije na zaštitu ljudskih prava i jednakost. Ona je jasno pokazala nejednakosti među njima, a oni koji su bili ranjivi i prije, sada su u još nepovoljnijem položaju, bez obzira radi li se o starijim osobama, socijalno ugroženima, beskućnicima ili nekoj drugoj skupini.

Udruga.hr: Predsjedate već u drugom mandatu i Izvršnim odborom Europske mreže tijela za suzbijanje diskriminacije i promicanje jednakosti (EQUINET). Je li u Europskoj uniji trenutno najveći problem rast šovinizma i ekstremnog konzervativizma, poput u Poljskoj i Njemačkoj, a koji je u Hrvatskoj već desetljećima udomaćen i kako će se na to odgovoriti? 

Rast populizma, govor mržnje, nasilje prema manjinama, šovinizam i pomak prema autoritativnim načinima vladanja problemi su svih nas, od europskih  i nacionalnih institucija do lokalne razine. Zato je važnije nego ikad promovirati, jačati i braniti prava i vrijednosti za koje smo se opredijelili i našim Ustavom i članstvom u Europskoj uniji – slobodu, demokraciju, jednakost i vladavinu prava, a time i ljudska prava i dostojanstvo svakog pojedinca.

No, to nije ni lako, ni jednostavno. Dugoročno suzbijanje ovih problema leži u edukaciji o ljudskim pravima i jednakosti, primarno djece i mladih, a potom i svih ostalih, kao i dalekosežnim posljedicama njihove povrede za cjelokupno društvo.

Suzbijanje diskriminacije i promicanje jednakosti kao vrijednosti je ključno za snažna i otporna društva. To je i pristup na kojem snažno i aktivno djelujem na europskoj razini kao predsjedavajuća Equineta, dugi niz godina radom u instituciji pučkog pravobranitelja, a sada evo i kao pučka pravobraniteljica, što mi je ogromna čast i odgovornost.

Udruga.hr: Koja će biti vaša glavna razlika u djelovanju u odnosu na vašu prethodnicu čija ste bila zamjenica u vrijeme njenog mandata, odnosno - kakvi su vaši planovi i idući potezi?

Ustav, zakoni, međunarodni pravni okvir i standardi zaštite ljudskih prava i jednakosti se nisu promijenili, već ostaju isti, međutim, svaki pravobranitelj određuje neke svoje prioritete, kao i način rada.

Priroda posla je takva da je samo djelomično moguće planiranje, jer se svakog dana otvaraju nove teme i pojavljuju novi problemi koji muče građane, nove pritužbe stižu i na njih treba odgovarati. Ipak, vjerujem da je osim tog reaktivnog djelovanja potrebno i dugoročno strateško promišljanje. Što se tiče prioritetnih tema svakako mi je to pandemija i njen utjecaj na ljudska prava i jednakost, pogotovo vezano za pravo na zdravstvenu zaštitu, pitanja koja se postavljaju vezano za cijepljenje i pravo na rad. Naravno, tu su još i izazovi i problemi vezani za obnovu nakon zagrebačkog potresa i potresa u SMŽ.

Važna tema kojom se već dugo bavim i kojoj se planiram i nadalje posvetiti je i govor mržnje i netrpeljivost, pogotovo online i na društvenim mrežama, kao i umjetna inteligencija.

Što se tiče načina rada, mislim ići putem konstruktivne kritike onih koji imaju moć i donose odluke, na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, uvijek putem preporuka oko mogućih poboljšanja. Pri tome, kad god je to moguće, stavljajući fokus na prevenciju i posebno na edukaciju. U svakom slučaju je sigurno da ću se, baš kao i svi djelatnici institucije, truditi svima osigurati poštivanje njihovih prava, u skladu s najvišim standardima zaštite i promicanja ljudskih prava, jednakosti i vladavine prava - jer samo tako će svima biti bolje.

Razgovarao: mr. sc. Goran Jungvirth

Fotografija: Irena Sinković za Udruga.hr