Od najranije dobi dijete doživljava svijet kroz sva svoja osjetila, koja postepeno sazrijevaju i omogućuju mu zapažanje sve više detalja, otkrivanje podražaja koji mu se sviđaju ili ne sviđaju…  Jezik je najjači alat koje ljudska bića posjeduju. A čitanje je jedan od najispunjenijih i najučinkovitijih načina za svladavanje ovog alata. Navika čitanja, ako se usadi u ranoj dobi, pomaže u razvoju mozga i jača maštu.

Upravo iz ovih razloga nikada nije prerano početi čitati djetetu prve slikovnice. Ponekad kod roditelja i odraslih postoji uvjerenje da čitanje maloj djeci nema nekog posebnog smisla, jer mala djeca ne razumiju što im se čita, ali upravo u najranijoj dobi djeca se na taj način upoznaju s knjigom, aktivnošću čitanja, okretanjem stranica, a time se postavljaju temelji za kasniji razvoj podvještina potrebnih za usvajanje čitanja i pisanja. Istraživanje koje su proveli Niklas, Cohrseen i Tyler u australskom gradu Melborneu 2014. godine ukazuje na važnost ranog čitanja djeci. Dokazano je da rano zajedničko čitanje doprinosi razvoju jezičnih i kognitivnih sposobnosti kod djece (Bukovčan, 2022.).

Nijedno dijete nije premalo za slušanje priča, niti preveliko za uživanje u omiljenim pričama koje je već čulo mnogo puta. Roditelji koji čitaju svojoj djeci obično imaju djecu koja vole knjige i vole čitati.

Svakodnevno čitanje i prepričavanje priča pomaže razvoju djece na brojne načine. Neke od blagodati ove aktivnosti su da se dijete upozna s bojama, zvukovima, riječima, intonacijom jezika. Potiče se djetetova mašta i znatiželja te spontanost i autentičnost. Djeca kroz čitanje priča uče razlikovati stvarnost i izmišljeno (posebice kroz bajke, ali je jako važno da odrasli pritom objasne dijetetu  po čemu se razlikuje stvarni život od ove izmišljene priće, naravno primjereno djetetovoj dobi), priče pomažu djeci da se upoznaju s emocijama, njihovim izražavanjem i reagiranjem na osjećaje. Kroz priče djeca se mogu naučiti poimati različitost spolova, vjere, boje kože, nacionalnosti, naučiti da postoje djeca ili odrasli s teškoćama te na koji način učiti dijete empatiji. Čitanje priča pomaže djeci u razvoju rane pismenosti, spobosnosti slušanja i razumijevanja riječi i pročitanog te samostalnoj interpretaciji sadržaja. Istraživanje provedeno u Švedskoj pokazalo je kako je svakodnevno čitanje djeci u razdoblju od godinu dana imalo pozitivan utjecaj na dječje stvaralaštvo, tj. djeca kojoj se svakodnevno čitalo pokazala su veći interes za učenje novih znakova, simbola, slika i slova, a njihov se vokabular, razumijevanje jezika i jezičnih koncepata proširio (Bukovčan, 2022.).

„Čitamo da bismo razumjeli ili počeli razumijevati. Ne možemo bez čitanja. Čitanje, gotovo kao i disanje, naša je bitna funkcija.” Alberto Manguel, argentinski književnik

Količina i kvaliteta iskustava koja su djetetu dostupna u prvim godinama života utječu na razvoj djetetovog mozga. Čitajući djetetu u najranijoj dobi, djetetu se pruža rano iskustvo koje mijenja strukturu njegovog mozga. Ponavljanjem se veze unutar mozga produbljuju i jačaju. Veze koje se ne koriste slabe i nestaju oko desete godine djetetova života.

Dokazano je da mozak djeteta koji je izložen raznim poticajima razvijeniji od mozga djeteta koje to nije, a kroz knjige i slikovnice dijete se izlaže riječima, kompleksnijim rečeničnim konstrukcijama i idejama. Malena djeca se istovremeno uče pravilno i jasno izražavati, a budući da je riječ o čitanju na glas, djeca su izložena i pravilnom izgovoru šireg opsega riječi. Isto tako, čitanje dokazano utječe na djetetovo logičko razumijevanje, pamćenje i sposobnost povezivanja. Razvoj emotivne inteligencije važan je od najmanje dobi, a čitanje je izvrstan način kojim se djeci može podići samopouzdanje i upoznati ih s različitim emocijama koje onda mogu jasnije verbalizirat, čime se lakše potiču razgovori o suočavanju s negativnim stanjima kao što su nelagoda, strah ili tjeskoba. Kroz brojne priče koje govore o društvenim temama,  iz obitelji ili šire zajednice, najjasnije se prikazuju kroz priče, a čitanje djeci je tu korisno kako bi se malenima pokazala važnost društvene osjetljivosti i potaknuo razvoj empatije.  

Sve ovo dovodi do zaključka da je izuzetno važno razvijati sklonost ka čitanju kod djece još od najranijeg djetinjstva, jer je to ono što će u kasnijem životnom dobu biti presudno za  njihov uspjeh. Zato naučite svoje dijete na čitanje, da na vrijeme zavoli čitanje i da u njemu uživa.

Prelazak iz osnovne u srednju školu trebao bi dodatno razviti rekreacijsko čitanje, ali vrlo često ga zapravo ometa, jer školske obveze postaju sve veće. Do trenutka kad djeca ulaze u tinejdžersku dob, veći dio njihovog čitalačkog obrasca već je uspostavljen i premda dobri nastavnici i entuzijastični knjižničari još uvijek mogu usmjeriti djecu na čitanje, njihov uspjeh zapravo ovisi o svim onim „suputnicima” iz prošlosti.

Tijekom tinejdžerskih godina, mladi se trebaju upoznati s knjigama i autorima za odrasle koji će ih zainteresirati dok (uz pomoć tinejdžerskih autora kao svojevrsnog „mosta”) prelaze na čitanje knjiga za odrasle. Suvremeni interaktivni obrazovni programi s brojnim shemama, tablicama, katalozima, karticama s popisima svakako su vrlo učinkoviti. Oni omogućuju postizanje brzih rezultata, ali ne uče nas samostalnoj obradbi teksta. Kao rezultat toga, naša djeca ne znaju samostalno izvlačiti potrebne informacije iz teksta jer njihova vještina analize teksta nije dovoljno razvijena. Isto tako, ako djeca ne čitaju knjige, to još ne znači da ih ništa ne zanima. Mlađa generacija samo dio informacija koje je starija generacija dobila iz knjiga, dobiva iz drugih izvora. Tinejdžerima nije zanimljiva dosadna klasika, njima je potrebno nešto zabavno i nešto što je njima blisko. Kako su se promijenili ritam života i vrijednosti, neka djela koja je čitala starija generacija, modernim tinejdžerima čine se previše mekana, dosadna i nedovoljno dinamična. Oni pak, jako dobro čitaju fantastiku, detektivske romane i underground. Neki predstavnici nove generacije, u potrazi za informacijama, bez usmjeravanja od bilo koga, uranjaju u svijet jeftine komercijalne zabave ili pseudoznanstvene literature koje ima u izobilju na policama suvremenih knjižara.  Stoga je važno da se tinejdžera prati što čita, u stvarnom životu ili virtualnom - na internetu, svejedno, važno je da odrasli razgovaraju s njim, preporuče mu svoje omiljene knjige, pročitaju što on preporučuje i da odrasli raspravlja s njim. U tom slučaju, mlada osoba će, ne samo zavoljeti čitanje, nego će i početi vjerovati odraslima. Djeca razvijaju pravu svijest o svojem identitetu, pronalaze nove interese, prolaze kroz pubertet i planiraju svoj budući život, kako u smislu zaposlenja, tako i u smislu osobnih odnosa. Čitanje im može biti važan oslonac u tom razdoblju, može im poslužiti za dobivanje informacija, pomoći u formiranju vlastitih osjećaja i objasniti ponašanje drugih. 

Projektom „Moje pravo na pokret govor i čitanje- razvoj pred čitalačkih i čitalačkih sposobnosti kod djece i mladih s teškoćama u razvoju ( UP.02.1.1.15.0028) Centar za edukaciju i savjetovanje Sunce potiče pred čitalačke i čitalačke spobosnosti kod djece i mladih s teškoćama u razvoju i jezičnim teškoćama, ali također u sklopu ovog projekta  okuplja i mlade u Klubu čitača Sunca za mlade do 25 godina gdje književna djela služe kao pokretač za uvod u raspravu o pojedinoj aktualnoj temi, a koja pomaže mladima da steknu bolje uvide u vlastite mogućnosti i bolje razumiju svijet oko sebe. Kroz ove radionice mladi imaju priliku osvijestiti na koji način se trebaju konstruktivno nositi s različitim životnim izazovima i kako mogu iste razriješiti.

Radionice su zamišljene na način da upoznaju mlade s osnovnim načinima motiviranja i pobuđivanja interesa za čitanje i čitalačke aktivnosti. Mladi na ovim radionicama imaju priliku naučiti niz „čitalačkih” aktivnosti i metoda koje će primjenjivati u svom obrazovanju. Cilj ovog Kluba čitača je da se kroz čitanje kod mladih osoba poveća razina samopouzdanja i kritičkog razmišljanja, kao i komunikacija o emocijama, empatiji i društvenoj odgovornosti vezano uz teme koje će potaknuti pojedino književno djelo.

Čitanje je aktivnost koja pomaže svim generacijama da se razvijaju te postanu bolji i kvalitetniji članovi društva. Posebice je važno da se mlade što više potiče na čitanje jer postoje brojne dobrobiti ove aktivnosti.   

Istraživanje koje je proveo neurolog Gregory Berns na znanstvenom institutu Emorys Centar for Neuropolicy sa studentima pokazalo je da je nakon pročitane pripovjetke došlo do promjene u biološkoj strukturi mozga studenata. Studenti su čitali pripovjetku „Pompeii” u kojoj je stvaran događaj prikazan na fiktivan i dramatičan način. Eksperiment se provodio uzastopno kroz devetnaest dana. Prvih pet dana, studenti su bili pozvani na magnetsku rezonancu, svako jutro dok im je mozak bio odmoran. Zatim su dobili zadatak - pročitati devet poglavlja knjige, od kojih bi svako poglavlje imalo 30 stranica, kroz period od devet dana. Nakon toga su dobili zadatak da određeno poglavlje pročitaju u večernjim satima te su ponovno došli na snimanje sljedeće jutro. Sudionici su nakon provedenog kviza o pročitanom zadanom poglavlju bili podvrgnuti fMRI skeniranju mozga u fazi nečitanja, točnije odmaranja mozga. A nakon toga su još pet jutara bili povdrgnuti različitim testiranjima mozga, a tih pet dana nisu više čitali. Rezultati su pokazali veliku povezanost s lijevom polutkom mozga, inače zaduženom za analize i preciznost te povezanom s receptorima za jezike. Iako ispitanici nisu čitali dok su bili na skeneru, zadržali su jaku povezanost s pričom, što su znanstvenici nazvali „shadow activity”, a što je nešto nalik na memoriju mišića u kojoj oni zapamte svaki pokret kojim ih se optereti. Promjene u živčanom sustavu koje smo istražili i povezali s fizičkim osjećajima i pokretačkim sustavom u čovjeku sugeriraju da nas čitanje priča može iz našeg tijela premjestiti u tijelo progagonista, ali samo u fiktivnome smislu. Sada vidimo da čitanje ne djeluje na nas samo fiktivno, već i doslovno u biološkom smislu.

Čitanje kao takvo utječe na mozak, čuva ga od stresa i pomlađuje ga. Aktivnost čitanja ostavlja potpuno drugačiji „neuralni trag” za razliku od intereneta, TV-a ili slušanja radija. Pojedina istraživanja pokazuju da se prilikom čitanja uključuju područja mozga koja ne funkcioniraju dok se gleda televizija ili kada se igraju kompjutorske igrice. Prilikom čitanja dolazi do svojevrsnog uranjanja u radnju knjige, tada se uključuje mašta i sve što je navedeno na stranicama knjige oživljava kroz vizualne slike. Ovakav učinak postiže se samo tijekom čitanja, zbog čega ono što pročitamo nikada neće izgubiti svoju korisnost i važnost. Prilikom redovnog čitanja mozak se pomlađuje.

Novija istraživanja pokazala su da osobe koje čitaju u slobodno vrijeme u kasnijoj dobi imaju za 32% smanjen pad kognitivnih sposobnosti tj. znatno se sprječava mogućnost obolijevanja od Alzheimerove bolesti. Čitanje tijekom cijelog života, pa tako i u starijoj dobi potiče psihološku, kognitivnu i fizičku dobrobit. Istraživanja su pokazala da čitanje predstavlja i vrstu kognitivne stimulacije koja može sačuvati i produbiti kognitivne rezerve što može ublažiti negativne posljedice dobnih promjena na mozgu. Sposobnost čitanja u starijoj dobi je povezana sa sporijim čitanjem, duljim i regresivnijim pokretima očiju, međutim sposobnost čitanja prilikom normalnog starenja ne opada puno. Gledano prema statistikama, samo 30% ljudi starijih od 85 godina ima ozbiljna oštećenja vida koja ometaju svakodnevno funkcioniranje. Svučilište Yale provelo je longitudinalno istraživanje koje je trajalo 12 godina i koje je dovelo do rezultata da čitatelji knjiga među starijom populacijom žive duže. Sudionici ovog istraživanja bile su osobe starije od 50 godina koje su provodile prosječno 3,9 sati uz knjigu i 6,1 sati uz revijalne novine.  Uočena je pozitivna veza između čitanja knjiga i spoznaje, knjige su jače od revijalnih tiskovina „podizale” duh, što je prema mišljenju autora, utjecalo na produljenje života. Pretpostavlja se da čitanje knjiga pokreće koginitivne procese koji omogućavaju kvalitetniji život. Intenzivno čitanje potiče mentalnu agilnost i budi empatiju, njeguje društvenu percepciju i razvija emocionalnu inteligenciju, što sve zajedno utječen na dulji i kvalitetniji životni vijek.

Također čitanjem knjiga dobivamo bolji uvid u to kako nešto funkcionira i pomaže nam da možemo bolje razumjeti nečije postupke. Isto tako, prilikom čitanja podiže nam se raspoloženje te razvijamo maštu i kreativno razmišljanje. Možemo zaključiti kako nam ne preostaje ništa drugo nego da uzmemo knjigu u ruke i odmah se bacimo na čitanje.

Vesna Totić, voditeljica Kluba čitača Sunca za mlade do 25 godina u sklopu projekta „Moje pravo na pokret, govor i čitanje“ u Centru za edukaciju i savjetovanje Sunce.

Projekt „Moje pravo na pokret, govor i čitanje" - razvoj predčitalačkih i čitalačkih sposobnosti kod djece i mladih s teškoćama u razvoju (UP.02.1.1.15.0028) je sufinanciran u sklopu programa Europski strukturni i investicijski fondovi, Učinkoviti ljudski potencijali 2014. - 2020., Europski socijalni fond.

Projekt provodi Centar za edukaciju i savjetovanje Sunce u razdoblju od 6.07.2022. - 6.07.2023. godine na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije.