BLOG
Upravo čitam posljednju knjigu slovenskoga filozofa, Slavoja Žižeka, gurua “postkapitalizma” i vjernoga sljedbenika socijalističkih ideja! Knjiga se zove “Propast liberalnoga kapitalizma”, a izdala ju je zagrebačka Fraktura, izdavač par excelance, ako je mene za pitati…

I čovjek jasno najavljuje promjene (čitaj: revoluciju), koja će donijeti novo doba, doba 21. stoljeća, doba za “novu” skromnost, odnosno doba kada kapitalisti više ne posežu za materijalnim dobrima, nego svojevoljno ili prisiljeni očuvati postojeće resurse koje kontroliraju, promoviraju “novi” postsocijalizam, mutant između kapitalizma I Marxovih ideja. Nije slučajno da su Pankrti, jedan od najboljih slovenskih bendova uopće, obradili “Bandieru Rossu”, himnu talijanskih komunista. Jedan od stihova te “himne” glasi: “vogliamo terra, ma senza guerra” - čitaj: “želimo zemlju (resurse), ali bez rata!”. I čini se da je, barem ako poslušamo naše sjeverne susjede, članicu EU, i role-model ex-jugoslavenskih prostora, došlo vrijeme za to! Svima je jasno da je “nova skromnost” ideal 21. stoljeća te da će kršćanski Zapad, u želji i težnji za očuvanjem svoga identiteta, kao i kršćanske vjere pokušati još jednom poslati poruku koju bi mogli nazvati bazičnom, osnovnom porukom, a ona glasi: “Odbacimo materijalne ciljeve, jer nas oni, ionako, ne ispunjavaju u potpunosti, i prihvatimo novu skromnost, prema našoj braći u vjeri, ali i prema svim ljudima, kao i živim bićima!”

U osnovi, poruka glasi da ne treba slušati samo ekonomiste, jer oni pojednostavljuju stvari koje su više kompleksne nego bi to jedan Keynnes ili Smith, ili u našem okruženju Ljubo Jurčić ili Dražen Kalogjera, ikada mogli (i smjeli) opisati!  Život nije posljedica ekonomije, nego je ekonomija (gospodarstvo) samo jedan od pojavnih oblika života! I tu je greška kasnih desetljeća 20. stoljeća, kao i prvih godina 21. stoljeća - život se pokušava opisati ekonomskim pokazateljima (društveni bruto proizvod, bruto bilanca, budžetski deficit, indexi rasta i slično), a život to nije. Život su i troškovi popravaka zbog pretjeranoga rasta, život su i “gubitnici” u tržišnoj utakmici, život su i psiholozi, sociolozi, koji se bave našom djecom, našim PTSP-ovima, našim anksioznostima i depresijama.

Zašto glumci u Hollywoodu nisu sretni? Zašto postaju budisti ili scientolizi (a poneki i alkosi ili narkomani, ili barem bulimičari)? Jer traže odgovore u društvu koje ne daje odgovore, osim materijalnoga uspjeha i prisilne sreće, koja traži mladost, ljepotu i bogatstvo, stvari koje se mogu privremeno kupiti, ali ne i trajno očuvati! Naravno, ne treba odbaciti bazu i temelje, nego prestati biti licemjeran i napraviti balans. Ako ovaj svijet uspije u tome, “only sky is the limit”, a ako ne, tu su i crni scenariji, kao Blade runner, ili izvrstan film “Cesta” (Road), jedno od najodvratnijih i najužasnijih upozorenja koje je ljudska vrsta mogla poslati sama sebi... Mi smo na potezu… I kao jedinke, I kao vrsta… A svi smo uvjereni da smo baš mi od Boga odabrani…

www.jakovviktor.com