BLOG

Prošli sam vikend čula jako zanimljivu pričicu koja me i nasmijala i vrlo brzo uozbiljila. Obitelj daljnje poznanice vrlo je pažljiva u komunikaciji, svi tokom razgovora jako biraju riječi i trude se da nikoga ne povrijede. Godinama ne znaju za svađu niti pokazivanje 'negativnih' osjećaja.

Kad se nedavno kćer studentica u petak poslije podne vratila kući, ustanovila je da ručak nije skuhan pa je nazvala mamu da pita što se dešava. Majka je kćeri ponudila neki mlaki izgovor za prazan štednjak, na što je gladnoj studentici pao mrak na oči pa joj je srdačno opsovala ručak, štednjak i nedostatak vremena. I spustila slušalicu.
Obzirom na to da je roditeljstvo vječna 'vruća tema', vjerujem da će vas ovaj uvod potaknuti na razne reakcije: od pitanja organizacije kućnih poslova, rodnih izazova (zašto samo ženske osobe u pričici raspravljaju o pripremanju hrane?), pa do pitanja osamostaljivanja mladih, i brojnih drugih. No mene je zainteresirao opći, smišljeni trud te obitelji da izbjegava sukobe. Jer cijela je poanta priče baš u toj, šokantno netipičnoj, reakciji kćeri koja je po prvi puta u dugo vremena, spontano izrazila svoje nezadovoljstvo.

Kad sa svojim korporativnim klijentima razgovaram o sukobu, obično ih prvo upitam je li konflikt dobar ili loš. Iz samog pitanja obično dokuče poželjan odgovor (ili kako je Shakespeare davno napisao: ništa samo po sebi nije ni dobro ni loše, već mišljenje što ga čini takvim), a zatim pokušavamo uloviti onu posebnu energiju koja titra i generira se u sukobu. Jeste li primijetili kako su ljubavne priče, pa i one najjednostavnije, pune i svađa i pomirenja? Za zaljubljene je i ljubav najjača nakon dobre svađe... Neću, naravno, uspoređivati konflikte na radnom mjestu s ljubavnim svađama, niti vam poželjeti ljubav u kojoj namjerno smišljate sukobe zbog slatkog pomirenja. Ipak, ostaje činjenica da iza sukoba mišljenja, kad ga dobro usmjerimo, ostaje povišena razina energije koju možemo mudro iskoristiti za novi rast.

Sljedeći put kad se osjetite pozvanim da na brzinu smirite neki sukob, pokušajte se oduprijeti prvoj reakciji, zastati, promotriti, prikupiti više informacija. Koja je zaista razina emocija i energije uključena? Jesu li obje strane jednako uključene u sukob i suprotna mišljenja? Što je potaklo sukob? Kakva je pozadina sukoba: što stvarno trebaju jedna i druga strana? Možemo li sukob sagledati s druge točke gledišta i pronaći nešto novo, pozitivno, oko čega bi mogli okupiti obje sukobljene strane?

Pri tome treba izbjegavati mitove o konfliktima, koji nas mogu zakočiti u iskorištavanju kreativne energije sukoba. Pa tako sukob na radnom mjestu ne mora biti opasan, niti značiti prekid komunikacije. Neki će sukobi s vremenom sami nestati, no takvih je malo. Neki se sukobi ne mogu riješiti, bar ne na način koji će biti zadovoljavajući za sve tri strane: dvije u sukobu i nas kao poslodavca ili vođe tima. I konačno, svaki sukob ne mora rezultirati porazom jedne od strana, no za win-win situaciju treba puno dobre volje, umješnosti i ponešto sreće s okolnostima.

Sukob je normalna stvar

Mama i kćer s početka teksta brzo su se vratile u svoj raniji obrazac ponašanja: jedna je nazvala drugu i požalila se na telefonsku liniju koja je 'sama pukla'. Druga je s olakšanjem prihvatila ovaj izgovor, kako ne bi morale otvoriti pandorinu kutiju nagomilanih emocija. A ti su osjećaji tako normalni, kao i na radnom mjestu: kako se nećeš sukobiti s nekim s kime provodiš sate, dane, mjesece i godine? Već sama količina vremena koje provodimo zajedno, kombinirana s različitim ciljevima i potrebama koje imamo, moraju generirati sukob mišljenja. No ako te emocije godinama skupljamo i držimo pod poklopcem, prije ili kasnije eksplodirat će kao i u ovoj pričici, jednim vrlo odrješitim: Nab***m ja i tebe i ručak i....

http://www.hr-coaching.hr/step.jsp?page=385136