BLOG

Moja organizacija vremena uključuje kombinaciju nekoliko pomagala pomoću kojih, uglavnom uspješno, ispunjavam svoje obveze, dolazim na sastanke, odgovaram na mailove i održavam rokove.

Jednu od glavnih uloga imaju laptop i mobitel s informacijama o dogovorima, potsjetnicima na ponavljajuće obveze, alarmima i budilicama. Drugu polovinu priče drži starinski papir (spiralno uvezeni rokovnici, koje arhiviram od... 1994.!), penkale s tankim vrhom (s takvima mi je rukopis čitljiviji), a u obzir dolaze i olovke u boji. Na papir idu popisi: od najopćenitijih planova do detalja poput: ažurirati fejs stranicu, popisati ideje za blog, uskladiti termine za novu radionicu ili pronaći fotku koja će polaznicima najbolje objasniti Venn dijagram. Kad mi je torbica premalena za rokovnik, uz penkalu na sastanke ponesem i blokić, opet sa spiralnim uvezom.

I tako se moje precizno, organizirano JA, posvećeno kontroli i nadgledanju, usklađuje s onim kreativnim koje voli boje, vizuale, oluju ideja, otvorenost i neograničenost. Obje strane osobnosti  slažu se i na mojim šašavim vizitkama, u obliku tabele s popisom ciljeva koje treba ostvariti: danas, sutra, za vikend, u bližoj budućnosti, jednog dana ili... možda nikad. Ovo 'možda nikad' jako je izgledno kad na popis ciljeva za sljedeći dan, po tko zna koji put, prepišem zadatak koji vučem mjesecima. A teško je napustiti takav cilj, nešto za što sam davno zaključila da mi treba, da bi koristilo mom... (poslu, zdravlju, obrazovanju, braku ili veselju, slobodno dopunite).

Pustite stare ciljeve

Ciljeve ponekad treba napustiti. Sve što dugo vučemo, nismo ostvarili ili čak ni započeli ostvarivati, treba protresti baterijom pitanja:

• Treba li mi to zaista? Želim li ja to? Ili je to bila moja mama koja je u razgovoru s krsnom kumom zaključila da ću ja sigurno jednog dana biti doktorica.
• Jesam li to poželio/la zato jer su to drugi imali? 
• Je li u jednom je trenutku izgledalo zanimljivo, a danas više nije? Znam brokera koji je, nakon zahtjevne edukacije i certifikacije za rad na burzi, ispunjavajuću karijeru našao u privatnom poduzetništvu.
• Slaže li se s mojim vrijednostima i prioritetima?
• Jesu li moju želju u međuvremenu ispunili drugi, srodni ciljevi? Osobi kojoj je 'sigurnost' u jednom periodu značilo da mora imati dobro plaćeno radno mjesto u metropoli, u idućem periodu može to biti proizvodnja vlastite hrane na selu.
• Ako krenem u ostvarivanje, hoću li se zbog toga buditi s nestrpljenjem i željom da započnem? Ili će mi to biti još jedna tlaka?
• Odustanem li od tog cilja, koliko ću biti nesretan/a? Neostvaren/a? Poražen/a?
• I pitanje za zaokruživanje cjeline: koji su to ciljevi 'preživjeli' ovakvo preispitivanje?

Postoje, opet, ciljevi, želje i težnje koje dugo nosimo u sebi, a od kojih nikako ne treba odustati. Nekima od njih treba čitav život da se ostvare, neki još nisu došli na red. Ako mi je znanje jedna od najvažnijih vrijednosti, cilj 'biti obrazova/a' traži baš čitav život, jer ispunjenje često izaziva još veću 'glad'. Neki su ciljevi na 'počeku': moja karijera pasionirane kamperice počela je tek s odrastanjem djeteta. Od nekih od ciljeva neću odustati ni pod prijetnjom mučenja: ako ste recimo, razgledali Mohenjo Daro, ali niste Firencu, znate o čemu govorim.

U ovoj, drugoj kategoriji ciljeva radi se o onima zbog kojih nas lupa adrenalin, a oči svijetle, i jedva čekamo da nešto poduzmemo po tom pitanju. I jednako kao što brzo i čisto možemo odustati od ciljeva koji nisu izdržali prvi set pitanja,  ne treba lako odustati od ciljeva koji:

• Dolaze iz mene, onoga što suštinski jesam i želim, a ne izvana (moja duša žudi za Firencom, i nije me briga koliko to jest ili nije popularna destinacija).
• Puni me energijom i ništa mi nije teško učiniti za taj cilj. Spremam novu radionicu za koju mi trebaju printane mape i tokeni, i naći ću točno takve kakve želim, makar ih naručivala u Kini!
• Cilj (plan, želja) me 'vuče' lakoćom koja prelazi i na druge – za radionicu sam već 'regrutirala' i dvoje kolega koji će zajedno sa mnom voditi grupu.

Jedna od nepovoljnosti kod uspješnih ljudi je to što će, zahvaljujući zalaganju, upornosti i sposobnostima, često postići i ono što u stvari, ne žele. Stoga, na početku godine, propitajmo ozbiljno i s ljubavlju naše ciljeve, i držimo se onih zbog kojih nam srca trepere.

http://www.coaching-trening.com/