Dijete u fazi “milijun zašto”? Pažljivo broji sitne kovanice nakupljene u kasici-prasici? Rigorozno štedi jer ima vrlo precizno zacrtan cilj (čitaj: nova igračka)? Počinje poimati “raspoloživost” resursa nakon što prvi mjesec po primitku džeparca u par dana potroši sav novac u prva tri dana? Ima vlastite ideje kako zaraditi “svoju kunu” (osim virenja u roditeljski novčanik)? Prepoznajte i potaknite „malog poduzetnika ili poduzetnicu”: sve kvalitete koje krase uspješne poduzetnike i jesu obilježja uspješnih ljudi, bili oni poduzetnici ili ne.

Po definiciji, kad neko dijete želi postati liječnikom ili liječnicom, zna se koji fakultet treba upisati, diplomirati i kojim putem nastaviti školovanje ako se želi specijalizirati u određenom smjeru. Želi li postati pilotom, također se zna obrazovni put kao i zdravstveni preduvjeti, no kad netko želi postati poduzetnikom ili poduzetnicom – nema unaprijed iscrtanog puta, zar ne? No, znamo prepoznati karakteristike uspješnih poduzetnika, upravo one koje ih čine i uspješnim ljudima. I svi znamo priču o onima koji su odustali od studija na prvoj godini, zatvorili se u garažu punu jabuka te u konačnici – promijenili svijet. Reći ćemo: to je poduzetnički duh! Pogledamo li malo bolje, taj isti „poduzetnički duh” sastoji se od niza umijeća, vještina i osobina, koje ne daje klasično obrazovanje. Vjerujem da ih upravo roditelji mogu prepoznati, potaknuti i omogućiti da se razviju tijekom mladosti kako bi mogli pripremiti djecu na rizičan, emocionalno zahtjevan i gospodarski uvijek nedovoljno priznat poduhvat zvan poduzetništvo.

Poduzetništvo je način razmišljanja

 Nije nevažno: Europsko vijeće odavno je definiralo osam ključnih kompetencija nužnih za cjeloživotno učenje, potrebnih svim pojedincima za njihov osobni razvoj, kao i zapošljavanje. One su i najvažniji faktor inovativnosti, produktivnosti i kompetitivnosti te uvelike doprinose motiviranosti i zadovoljstvu na radu. Poduzetništvo je jedna od tih ključnih kompetencija, definirana i kao poduzimanje inicijative. Europsko vijeće ovu kompetenciju definira na sljedeći način: „To je sposobnost pretvaranja ideja u akciju. Uključuje kreativnost, inovativnost i preuzimanje rizika, kao i sposobnost planiranja i upravljanja projektima, sa svrhom postizanja željenih ciljeva. Pojedinac je svjestan konteksta svog rada i pripravan iskoristiti mogućnosti koje mu se pružaju…”.

Moram ponoviti i činjenicu da je poduzetništvo način razmišljanja i ponašanja, i ne može se vezati samo uz gospodarstvo, ponudu roba ili usluga na tržištu i dobit. Poduzetništvo je proces stvaranja vrijednosti. I zaista vjerujem da je važno omogućiti djeci da razviju svoje prirodne sklonosti u smislu poticanja upravo takvog duha.

Gdje se tu uklapaju malci sa štandom sa školjkama?

 Imala sam priliku ovo ljeto promatrati jedan mali proces poduzetništva i pratiti realizaciju svakog pojedinog elementa. Naime, krenimo od vidljive manifestacije: dječji štand na rivi, na kartonskoj kutiji, nespretnim rukopisom ispisanih cijena i hrpom malih, blještavih školjki. Cilj je jasan: dodatni profit koji puni budžetno određen džeparac. Iza svega, ipak, stoji plan: potrebno je prvo izroniti školjke (korištenje raspoloživih resursa), pažljivo ih oprati i odabrati upravo one “dobre” za prodaju. Uz to, istražilo se tržište (i druga djeca su postavljala svoje štandove), pažljivo proučila ponuda konkurencije, odabrala lokacija (frekventno šetalište predvečer) te formirale cijene - šarenim flomasterima na kartonskoj podlozi.

Marketinške aktivnosti, osim onih na mjestu prodaje, obuhvatile su i obilazak svih susjeda, uz najavu svečanog početka prodaje. Za sve je još bila potrebna doza hrabrosti (izaći pred nepoznate ljude i prezentirati svoju ponudu), kreativnosti (osim komadne prodaje, ideja je bila lijepljenjem kamenčića i školjki stvoriti nove, zanimljivije proizvode) i preuzimanja rizika (Što ako dođu veća djeca i sruše moj štand?). Što je najbolje, nagrada uopće nije bila u ostvarenom profitu, već u samostalnoj realizaciji cilja i pratećem ozarenom licu zbog postignutog uspjeha (tri prodane školjke u tri sata). Cjelokupna dobit doprinijela je prometu lokalne slastičarne, manifestirana čokoladnim mrljama oko usta.

Eto, upravljajući raspoloživim resursima, uz kreativnu ideju, krenulo se za dobitkom, putem preuzimajući rizik. Čisti poduzetnički poduhvat, u malom.

Što čini poduzetnike poduzetnima?

 Smatram da su sve kvalitete koje krase uspješne poduzetnike zajedničke svim uspješnim ljudima, bez obzira imaju li svoje tvrtke, poslovne poduhvate ili ne. Kako bi što uspješnije usvojili poduzetnička znanja, djeca trebaju savladati vještinu kritičkog mišljenja, naučiti preuzeti odgovornost za svoje odluke i ono što čine kako bi ih ostvarili, trebaju znati dobro komunicirati i snalaziti se u različitim međuljudskim odnosima. Još je jedno umijeće koje treba razvijati, već od malih nogu: to je upornost. Poduzetništvo je, nerijetko, često sinonim za različite izazove, stalne borbe i uporan rad, bez radnog vremena. I upornost je kvaliteta koja se prepoznaje kod uspješnih ljudi, zar ne?

Vaša djeca imaju šašavu ideju kojom misli nešto napraviti? Ma koliko god mislili da je neutemeljena – pustite ih. Pustite ih, podržite ih, potaknite ih, neka se potrude, pokušaju, izmisle načine, krenu u realizaciju, pa neka i ne uspije – puno više mogu naučiti u procesu, nego da odmah od njega odustanu.

Sve ono što ste učili o osobnom razvoju, sve vještine koje i sami nastojite razviti, proaktivnost koju i kod sebe želite vidjeti – kroz igru, kroz vlastiti primjer i kroz rad možete prenijeti i svojoj djeci. Prepoznate li, pritom, još neka područja u kojima i sami možete rasti, počnite raditi na njima. Jer, uistinu, djeca uče puno i snažno na primjeru svojih roditelja.

Prednosti koje donosi izražen poduzetnički duh su brojne: osim poticanja samostalnosti, kreativnosti, snalažljivosti i odgovornosti, možete imati i zadovoljstvo da radite ono što volite, takvim radom ostvarujete društveno priznanje, pritom zarađujete za život, koristite svoje potencijale do maksimuma, imate mogućnost utjecaja i mijenjanja stvari oko vas te, u konačnici, preuzimate kontrolu nad vlastitom sudbinom. Za poželjeti svojoj djeci, ma koju god karijernu odluku donijeli…

Kako razviti poduzetnički duh kod djece?

Nekoliko smjernica koje proizlaze iz osobnog iskustva, a mogu Vam pomoći u pristupu:

Pustite ih da otkriju svoje strasti

Već u nižim razredima osnovne škole, pojavljuju se djeca s gustim rasporedom obaveza, učenja stranih jezika do sportova ili ostalih aktivnosti. Obično, onih vrste “što roditelji misle da bi bilo dobro”. Važno je djeci pružiti mogućnost, ali i odgovornost – odabira, ovisno o onome što prepoznaju kao predmet svoj istinskog zanimanja, usudila bih se reći i strasti. Možda će promijeniti par sportova, možda odustati od neke aktivnosti: ako će to rezultirati odabirom koji izvire iz njihove želje, čini ih sretnima i pritom se strastveno bave time, tek onda je izbor pravi. Kao što znamo, novac nikada nije prvi i osnovni pokretač poduzetništva. Prava motivacija dolazi iznutra, nije uvjetovana vanjskim faktorima poput novčano iskazanih ciljeva ili hvalospjeva koji prate uspješne.

Stavite ih pred izazove

Odgovornost je na nama, roditeljima, da pomažemo djeci da se razviju do svog punog potencijala. Kad radim s odraslim ljudima po istom pitanju, onda je to moja odgovornost – kao coacha. Budite coachevi svojoj djeci. Potaknite ih da prekorače granice svoje osobne ugode i opuštenosti, promisle sebe i spoznaju kada i koliko mogu postići, i što im je za to potrebno.

Vodite primjerom

I kad mislite da vas ne gledaju – gledaju vas, vaše reakcije, način na koji govorite o novcu, uspjehu, poslu, suradnicima, radu i problemima. Ne mislim da ih treba pretjerano štitit od realnosti života, već uključiti na odgovarajući način. Još nešto: stavovi su važni, predrasude, ali i vaša osobna proaktivnost. Upijaju kao spužvice, zar ne?

Sagledajte cjelovitu sliku

Pravi poduzetnički duh nikad i nije vezan isključivo uz osobnu dobrobit. Kod pravih, podrazumijeva se i želja da se postigne nešto više, nešto za šire društveno okruženje, dobrobit za sve. Pomozite im da sagledaju malo šire okvire, promisle što svaki njihov poduhvat znači i za ljude oko njih, poznate i nepoznate, okoliš i sva živa bića.

Strahovlada nije opcija

Apsolutni sam pobornik pristupa koji vodi k usvajanju pravila ponašanja, povlačenja granice dozvoljeno/nedozvoljeno i odgovarajućih mjera kada se pravila prekrše. Jasno, potrebno je jasno postaviti pravila, pridržavati ih se dosljedno i podržavati vlastitim primjerom, no strah nije element “popravljanja”. Kazna treba biti preuzimanje osobne odgovornosti, prilika za podsjećanje na naučeno, preispitivanje. No, za poticanje poduzetničkog duha je bitna i neustrašivost, svjesno preuzimanje rizika, prihvaćanje izazova – utjerivanje straha ili strahopoštovanja prema bilo kome ili čemu, sasvim sigurno ne pomaže.

Veliki poduzetnici se nisu takvi rodili, niti su ostvarili uspjeh iz želje za brzom i velikom zaradom, ili slavom. Većina ljudi iz svijeta poduzetništva jednostavno više ne može zamisliti bilo što drugo. Raditi, graditi svoje poslovanje iz temelja, razvijati ga, održavati i njegovati – to je ono što ih čini sretnima i ispunjenima radom. Kao roditeljima, pred nama je izazov da realno promišljamo svijet poduzetništva, sa svim izazovima koje donosi, no i da omogućimo svojoj djeci da žive svoje životne želje, svoje strasti i da ih pri tome dobro pripremimo kako bi imali mogućnosti ostvariti svoj puni potencijal.

 

Elena Cvjetković
Business&Life Coach
Misliona d.o.o.
www.misliona.hr