Jeste li ikad počeli panično tražiti ključeve auta, i zatim ustanovili da upravo vozite, s ključevima u kontaktu? Spremili dijete na spavanje, pa se pola sata poslije izbezumljeno pitali gdje je? Pokušali staviti sigurnosni pojas u – kazalištu?
Ako jeste, vjerojatno ste 'pod stresom', a oni jako osviješteni 'stresiraju'.
Jesu li nam i djeca pod stresom? Učitelji i učiteljice sasvim sigurno jesu, roditelji također. Radnici su pod stresom jer rade dosadne i repetitivne poslove u lošim uvjetima, menadžeri zbog ogromnih odgovornosti i opsega posla. U državnoj upravi ili javnim poduzećima ljudi su pod stresom zbog politike koja neizbježno vodi glavnu riječ, u privatnim zbog nemilosrdnosti logike profita. Poduzetnici luduju zbog nelikvidnosti, korupcije, nezadovoljstva svojim zaposlenicima, zaposleni jer su nezadovoljni šefovima, upravom, vlasnicima. U ovom periodu u Hrvatskoj svi zajedno su pod stresom zbog nesigurnosti posla, a stotine tisuća i zbog – nezaposlenosti.
No jednako tako često čujem kako ljudi kažu da najbolje rade pod pritiskom – rokova, nadređenih, okolnosti. Vrlo često ćete primijetiti kod drugih, a i sebe, da odgađaju neke zadatke čekajući pritisak rokova kako bi ih adrenalin inspirirao i potakao na super rezultate.
Adrenalin "junkie"
Nakon desetljeća koja sam i sama provela radeći po pet stvari odjednom, budeći se prije zore pod opterećenjem odgovornosti, provjeravajući usred kratkog godišnjeg odmora štimaju li stvari u uredu, otvoreno priznajem: ovisna sam o adrenalinu! Kao i mnogi drugi, mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, tražimo nove projekte, nove izazove, nove pozicije. Kad bi postalo previše udobno i poznato, mijenjamo posao. Ako zbog vanjskih okolnosti ne možemo dobiti nove odgovornosti, tražimo edukacije, tečajeve, usavršavanja, žongliramo svim tim lopticama u zraku, žalimo se na preopterećenost i stres, i uživamo u svakom trenutku. I tako je i danas. Često se ovisnost širi i u privatni život, po principu 'work hard, play hard' u sve zahtjevnije sportove ili ekstremne odmore. Dok se znoj slijeva s čela negdje na 10. kilometru utrke ili petom danu raftinga, adrenalin i serotonim skaču do neba a mozak uživa!
Ako ste trenutačno u silaznoj fazi stresnog ciklusa (uzbuđenje je prošlo, a umor i antiklimaks udaraju), poželjet ćete me zadaviti zbog ovog teksta. Ma tko želi luđačko radno vrijeme od 14 sati dnevno? Pa još ako takva situacija traje godinama? Bez godišnjeg ili s vrlo kratkim odmorom, uvijek uz mobitel i mail? Brzo ću se opravdati: ne kažem da smo svi krivi za svoj stres, kažem da smo bar djelomično odgovorni. I to nije ni loše niti pogrešno.
Neke filozofije propagiraju 'odvajanje' od emocija, težnji, želja, čime postižemo mir i ravnotežu. No kad se iskreno pogledamo u ogledalo: tko to zaista želi? Ako je cijena mira i ravnoteže potpuna ravnodušnost, kome to treba? Čak su i pokusi na životinjama dokazali da najkraće žive one koje nemaju nikakvih izazova, kojima je sve dano bez truda i napora.
Kako postići ravnotežu?
Jedan od najvećih izazova upravljanja vlastitom karijerom i poslom jest postići ravnotežu između dvije krajnosti: s jedne strane, dosade zbog nedovoljno stimulativnih raznih zadataka, a s druge krajnjeg stresa zbog preopterećenja. Na te se dileme usredotočuju i eksperti za ljudske resurse, koji visoko uspješnim i ambicioznim pojedincima pomažu da održe razinu svježine i interesa, a da pri tome izbjegnu 'burn-out'. I jedna i druga situacija (dosada i burn-out) su nepoželjni, iako je gotovo nemoguće ne 'pobjeći' u krajnost, s vremena na vrijeme. Stoga, kad se sljedeći puta požalite na stres, razmislite koliko vam je ugodna poplava adrenalina, koliko ste uživali u gužvi koju stvaraju ljudi, rokovi, projekti, koliko ste i sami pridonijeli stresu tražeći više odgovornosti, više posla, veće projekte.
I za kraj, pod stresom ste ako:
- Pričate sami sa sobom, ne složite se s temom razgovora, posvađate se i zatim odlučite da nećete pričati sami sa sobom čitavu večer
- Pitate se što ne valja s ljudima koji nedjeljom ne odgovaraju na mailove
- Subota vam je 'uredski dan za sportsku odjeću'.