INGA LALIĆ: Sretna mirovina

Kad razmišljam o svojoj starosti, zamišljam se kako živim sa stilom. Ne mogu ni zamisliti da živim u malom stanu, da prebrojavam sitniš na blagajni Konzuma, hoću li imati za dvije ili tri banane. A kivi i limun? Ipak mi treba i vitamin C. Ne, ja ću živjeti u prekrasnoj kućici u predgrađu s dražesnim vrtom, a u dvorištu će biti parkiran elegantan automobil.

 

Stalno ću priređivati domjenke za obitelj i prijatelje, a u slobodno vrijeme, naravno, putovat ću svijetom. Posjetit ću sve one prekrasne zemlje o kojima sam gledala na televiziji, ljeti ću ići na Maldive, a zimi ću skijati u mondenim skijalištima (bit ću fit baka). Uvjerena sam da nisam osamljena u svojim maštarijama o sretnoj mirovini. Većina nas zamišlja mirovinu kao najbolji godišnji odmor u životu. Nažalost, velika većina ne uspije srediti svoj život tako da ovaj san pretvori u zbilju.

A sad se vratimo u surovu stvarnost. Trenutna situacija je sljedeća: na jednog umirovljenika dolazi 1,22 osiguranika, prosječna mirovina iznosi 2.159,18 kn, a udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći je 41,19% (podaci HZMO ožujak 2011). Možete se tješiti i misliti - ma kad ja idem u mirovinu sigurno će biti bolje, već će nešto izmisliti. Nemojte si to raditi jer neće biti bolje, može biti samo gore što znači da se ne smijete oslanjati na državnu mirovinu nego se za svoju mirovinu trebate pobrinuti sami. Više je razloga zašto je udio mirovine u plaći sve manji i manji. Neki od razloga su da je ljudski vijek sve duži uz napredak medicine tako da prosječno ljudi u mirovini žive 15 godina. Nema te generacijske solidarnosti koja to može izdržati i isplaćivati tolike mirovine. Rađa se sve manje djece, kasnije se počinje raditi. Nekad su se ljudi zapošljavali s 18,19 godina, a danas se više školuju, idu na fakultete i počinju raditi s 25, 26 godina. Tu je i visoka nezaposlenost, opća kompjuterizacija. Zbog svega toga dolazi do manjka novca u sustavu koji se onda namiruje iz državnog proračuna, što je na dulji rok neodrživa situacija.

Mirovinski stup? Kakav stup?

Rezultati pokazuju da je zaduženost sve veća među osobama starije dobi. Trebali bi do odlaska u mirovinu otplatiti kredit za stan, odškolovati djecu i riješiti osnovne životne potrebe. Sve veći broj umirovljenika je prisiljen dizati kredite i u mirovini. No, druga je strana problema i činjenica da mnogi od njih nisu uštedjeli dovoljno da bi mogli financirati vlastitu mirovinu. Pogrešno su procijenili državu misleći da će se ona brinuti za njih, a to nažalost, nije tako.

E sad uzmemo li sve to u obzir, očekivali bismo da svi oni koji još nisu u mirovini čine sve što mogu da štede, štede i štede kako bi doživjeli udobnu starost. Ali to uopće nije tako. Relativno malo ljudi ima privatno mirovinsko osiguranje, a usputno raspitivanje među prijateljima i znancima pokazuje da ga ni oni ne uplaćuju. Još me više zaprepasti činjenica da više od polovice onih koji štede i uplaćuju novac u životno osiguranje ili III stup nema pojma u kojem su mirovinskom fondu, koliko štede godišnje, što imaju pokriveno, na koliko godina su sklopili ugovor, kada mogu koristiti ta sredstva i na koji način. Istraživanja pokazuju da samo 1% osoba mlađih od trideset godina i bez djece štedi za sretnu starost, dok 23% njih štedi za putovanja i godišnji odmor. Ne radi se samo o mladim ljudima. O kojoj god životnoj dobi govorili, istraživanje je pokazalo da su ljudi spremniji odvajati novac za kratkoročne užitke nego za dugoročno planiranje. S obzirom na prosječnu mirovinu, zamislite si da imate samo 500 kn na tjedan za hranu, piće, lijekove, liječnike i osnovne životne potrebe. To se može činiti prihvatljivim na tjedan dana, ali možete li si zamisliti da tako morate živjeti do kraja života?

Kako sada stoje stvari mnogi od nas neće moći otići u mirovinu sa stilom ili uopće neće moći otići u mirovinu. Sami moramo početi izdvajati u privatno mirovinsko osiguranje, na vlastito ime i to odmah. Osigurajte si da i u mirovini zadržite bar približno isti životni standard. Statistike pokazuju da je veća vjerojatnost prerane smrti siromašnijih starijih osoba nego bogatih starčića. Štedite za pristojnu mirovinu i nećete samo bolje živjeti, nego i znatno dulje.

 

Inga Lalić, business coach & consultant, ima desetogodišnje iskustvo u radu s tisuću klijenata. Vlasnica je tvrtke RE-FORMA, specijaliziranog centra za poduzetnike i one koji bi željeli postati poduzetnici.
www.re-forma.eu

 

 


Podjeli:
Tagovi:

Hosted by Mydataknox