Iako živimo u relativno frustrirajućem razdoblju, jer je stagnacija u osobnim primanjima ili prihodima tvrtki dominantna, u isto vrijeme je ova tekuća godina I izuzetno zanimljiv period, sa mnogo događaja koji će utjecati na sve nas.

Parlamentarni izbori će dati priliku za novi zamah u rješavanju strukturnih problema koji opterećuju društvo, a gotovo nikada se ne rješavaju u izbornoj godini; referendum građana o potpori ulaska u EU će ukazati koliko je društvo zaista podijeljeno, jer bi najgori mogući rezultat bio da referendum prođe ili padne sa malom razlikom (npr. 52% za ili protiv); trend makroekonomskih pokazatelja odredit će taktiku kao financirati deficit, i koji izvori sredstava mogu poslužiti za novi investicijski razvoj; rezultati RDG-a najvećih hrvatskih kompanija, i njihova uspješnost u regionalnom širenju i konslidaciji poslovanja tijekom krize više će ili manje dokazati "žilavost" realnog sektora u dužem vremenskom tijeku, bez obzira na objektivne probleme; način i tajming zaključivanja korupcijskih afera i investicijskih prepreka olakšati će, ili otežati, proces jačanja međusobnog povjerenja javnog i realnog sektora kao i indexa optimizma kod poduzetnika i građana.

Najbolji bi scenarij bio taj da do kraja godine dio strateških dilema dobije relativno jasne odgovore, te da se uspije izbjeći nedorečenost odnosno podjela na dva suprotna, ali približno jednako velika pogleda kako poboljšati ostvarenje ciljeva, i da li je potrebno mijenjati ciljeve...

Predvidjeti loše scenarije

Međutim život nas uči da rijetko dolazimo do jasnih odgovora te konsenzus koji zagovara većina stakeholdera nikada u spuštanju strateških ciljeva u konkretne operativne ne zaživi u stvarnosti. I zato je potrebno predvidjeti i lošije scenarije, koji ne daju jasne odgovore, nego nude rješenja u koja su ugrađeni i kompromisi.

I takav scenarij je realan i moguć, čak i vrlo vjerojatan ako se osvrnemo oko sebe. Kako danas posluju tvrtke u turističkoj Grčkoj, uz sav negativni publicitet koji je dobila ta zemlja u proteklom razdoblju, te velikom nezadovoljstvu koje je prisutno među grčkim građanima? Ili Španjolskoj, gdje je revolt mladih konkretiziran na trgovima? Promjene koje su potrebne, i koje se događaju, donijet će najbolja moguća rješenja, ali neće i jasne odgovore.

Međutim, ono što je vjerujem većini ljudi potrebno, je nova doza optimizma koji bi donio novi zamah i iskoristio naše potencijale do maximuma. Promjene se događaju, i bez obzira na moj stav o njima, morat ću im se prilagoditi.

Što je zapravo prilagodba?

Prilagodba konkretno znači spremnost na učenje, dodatni know-how o okruženju, susrete sa drugačijim pogledima od onih na koje sam navikao i na koje sam se dobro prilagodio. Znanja koja imam, intuitivno mogu naslutiti, nisu dovoljna u novom okruženju, i ako ne dođem do novih neću samo stagnirati nego ću i nazadovati. A ako nazadujem ja, nazadovat će i oni koji ovise o meni. Također, moram pronaći i nove izvore financiranja za takvu prilagodbu i know-how, jer bez izvora financiranja nema napretka. Samo ako nisu preskupi i ne vode u dužničko ropstvo... Siguran sam da većina subjekata u zemlji ima slična promišljanja i da imaju želju djelovati unisono sa ostalima te dodatno uložiti u razvoj i prilagodbu.

Da bi došli do dodatne doze optimizma, potrebno je prihvatiti kompleksnost okruženja, i smanjiti frustriranost dnevnim događajima, trudeći se fokusirati se na bitno. A ako imam dovoljno znanja o poslu kojim se bavim, informacijama o činjenicama te taj posao mogu i financirati, dnevni događaju su samo prolazna teškoća, često I zanimljiva... Kada popišemo potrebne osobine da bi pokrenuli promjene i prilagodili se, dolazimo da jasnoga odgovora tko ima takve osobine!

Poduzetnici i mladi

To su dvije vrste ljudi - jedni iskusni i provjereni, oni koji su prošli stotine bitaka na poslovnom polju do sada, a to su poduzetnici pod broj jedan. Druga skupina ljudi koji imaju želju za učenjem i dokazivanjem te još nisu izgubili optimistični stav prema životu i želju za borbom, su mladi. Ne smijemo dopustiti da razina nezaposlenih mladih ljudi bude kao u Španjolskoj (45%!), jer mladi u sinergiji sa poduzetnicima (know-how-om i izvorima financiranja) mogu pomaknuti stvari na bolje. Iako ne treba zanemarivati ni jednu skupinu u društvu, i treba poticati sve, siguran sam da društvu koje zanemari mlade i poduzetnike neće ići naprijed, a ono koje mladima omogući obrazovanje i osobni razvoj te da priliku za dokazivanje, iznjedrit će najbolja rješenja za kompleksne probleme današnjice.

I zato mi dopustite da ovdje zagovaram jednu takvu vrstu pozitivne diskriminacije za poduzetnike i mlade kolege, koja bi mogla donijeti benefit svim društvenim skupinama, a koja ne mora nužno biti materijalna. Već i sam konsensuz na nivou društva o tome da su poduzetnici elita društva (a kod nas to u ovome momentu nije tako), a mladi pokretačko tkivo za promjene (koje je potrebno usmjeriti -vidjelo se to iz demonstracija iz nedavne prošlosti) kojem treba dati priliku, pa čak i da griješe, olakšat će poziciju društva koje i inače ima strateški problem s premalim brojem mladih ljudi i premalim brojem poduzetnika.

www.jakovviktor.com