Nedavno smo na team buildingu imali mađioničara. I to dvojicu. Ali ni oni ne bi izmađionirali što u javnoj nabavi naši naručitelji izmađioniraju. S našim novcima. Evo jedan smrdljivi ( ili mirisni ) primjer 
Kad idete u trgovinu, vi želite kupiti osvježivač zraka, onaj dizajnerski, s reklame, da vam se lijepo uklopi na komodu. I da prdne, pardon – zamiriši, svaki put kad vaš dragi prođe kraj njega. E, to je ok. Ali ako radite u državnoj službi, onda ne možete tako. Morate poštivati procedure. Propisane zakonom.
I vlastitom mužu, ako mu kažete da kupi osvježivač zraka, mrcina će kupiti
a) prvi na koji naiđe ili
b) najjeftiniji ili
c) onaj koji mu ponudi prodavačica s najboljim atributima
Nikako neće pogoditi da ste htjeli onaj koji izgleda kao vaza, boje svijetlo antracitno sa primjesama hermelin sive. I još sa mirisom Spring Flowers. Nema šansi. I biti ćete razočarani, kako god okrenemo.
Ali biti ćete razočarani za svoje novce i svojom krivnjom. Zato lijepo odete sami i kupite si onaj najskuplji. Ili njemu, mrcini bez smisla za mirise i estetiku, napišite puno ime ili čak barcode željenog proizvoda. Jer osvježivač, koji je toliko pametan da zna koliko treba špricati i kada treba namirišati zrak vaš svagdašnji -to je tako cool. Toliko cool da se frendice zapitaju što vi to novo imate, a one još nisu kupile. A sutra kad frendice kupe isti takav, lijepo ga bacite i uzmete novi, ovaj puta još napredniji, skuplji i mirisniiji. Pa nek pate, babe
Tako nam sugeriraju reklame. Koje promiču brandove. Bude u nama želju za posjedovanjem nečeg ekskluzivnog, novog, lijepog, korisnog…pa makar to bio i obični aerosol s malo umjetnog mirisa. I naša želja za nečim takvim je skroz ok. Osim ako ste se izlječili od gledanja TV-a, čitanja novina, slušanja radija i blejanja u internet. Ako niste, nemate šansi, jer oni će vas naći, na jedan ili drugi način i objasniti će vam da morate imati predivan novi osvježivač zraka, baš u svakoj prostoriji.
No, kad si mirisni zrak u svome uredu želite priuštiti, na teret naših novaca, zajedničkih, porezom uharačenim sredstvima ne smijete tako. Nego kako? E, pa po zakonu. I pravilniku. I izmjenama i dopunama. I izmjenama izmjena i dopuna. Pa onda po novom zakonu od 01.01. a po starom do 31.12. Pa imate pročišćeni tekst. I seminar na kojem objasne što je pročišćen i koje su u pročišćavanju pogreške nastale. Pa ga pojasne svima. Iako sutra, kad dođete u situaciju da to primjenite, ispadne drugačije. Ali nema veze. Bitno da se sve radi transparentno. Vratimo se sa ovog smrada trulih procedura na naš lijepi osvježivač zraka. Kako doći do njega?
Prvo morate znati što želite. E, to nije lako. Jer često ne znate. Samo hoćete mirisni zrak. Svjež. Svaki dan. A to ne možete navesti kao stavku u troškovniku. Nego morate malo raditi. Fuj. Raditi za tu smiješnu plaću, u državnoj službi. Da ne bi. No, morate bar reći koliko ćete toga trebati. Za cijelu godinu. UH. Otkud da znam koliko će zrak u kancelariji smrditi, koliko se treba sprejati. Pa onda lijepo lupite cifru. Treba mi bar 200 komada. Jer od 365 dana koliko ću raditi, imam bar 30 dana godišnjeg. A u 2012 praznici padaju super, tako da će sve to skupa dati bar još 30 dana free. I onda odbijemo nedelje i subote. Ići će se na bolovanje. Onda kad mala krene u školu. I onda kad budemo išli u berbu. I kad nam uvale novog šefa. Znači oko 30-45 dana bolovanja. Tako da će nam 200 kom sigurno dostajati, makar skurili i jedan dnevno. Bolje više, nego da fali. A i za doma će dostajati. Ta nećemo valjda sami kupovati, kad ima na poslu.
Onda kolegi iz nabave date potrebe. Halo Franjo… znaš, trebam 200 kom osvježivača, znaš Franjo, onih koji su kao kamen, ma ne, ne te, ne one obične, nego one iz one reklame, one što imaju senzor… jer mi je stol boje nebesko plave a tepih mi je …. ma nema veze Franjo, i stol i tepih su već stari preko 1 godinu, vrijeme je za zamjenu…i to moraš novo naručivati, da, da…znam…. mora se i ta stavka u budgetu potrošiti…. jer nam slijedeće neće dati lovu za zanavljanje uredske opreme… no, svejedno, daj mi onaj što sam šprica,, onaj fancy, onaj cool, tak je to simpa…
Franjo je onda na muci. Ako napiše samo osvježivač – onda će dobti tko zna što. Ako napiše osvježivač 300 ml sprej – opet ima tu svašta, od onog za mačke i pse, do lijepih mirisnih. Ali nisu to ti koje bi vi htjeli.
Pa onda Franjo mora naučiti nešto o osvježivačima. Uzeti pakiranje jednoga. Vidjeti je li to taj koji se vama sviđa. Ali jadan Franjo, ne može napisati osvježivač Glade ili AirWick. Jer se time pogodje baš tim proizvođačima. Pa mu natječaj padne. Tako je bilo i poštarima, koji su košulje s kratkim rukavima dobili zimi. Jer njihov Franjo nije baš najbolje i na vrijeme odradio natječaj.
Franjo je onda na gadnim mukama. Osim vašeg osvježivača, on mora tako nabaviti i wc papir, spajalice, vozila, te radove za popravak krova. I onda Franjo radi razne stvari. Muči se. Nije to lako.
Problem je da je i Franjo državni službenik, namještenik ili kako god. I on ima bar 30 dana godišnjeg. I klet. I djecu u školi. I bolesnu mamu. I ne može on baš svih 8 sati, svaki dan, 5 dana u tjednu, raditi. Kad bi i probao, već bi ga kolege stigmatizirale. Jer daje loš primjer. Koji bi onda i oni mogli slijediti. Nema šanse. I zato je Franji najlakše, svake godine, prepisati sve stavke troškovnika iz prethodne godine. Pa neće valjda on zbrajati koliko je potrošeno wc papira a koliko osvježivača. A i ne zna se, slijedeće godine možda bude više sranja. I smrada. Pa će i potrošnja wc papira i osvježivača zraka rasti.
Nije lako. Franjo je sam u nabavi. Osim njega samo još 7 kolega. I 3 kolegice. I voditelj službe nabave. I tajnica. I onaj mali na praksi. Ma da, još i dvoje onih curica, one su preko one agencije za zapošljavanje, jer ne smijemo povećavati broj zaposlenih. Pa smo autsorcali. To je sad IN. Pa jasno, nema ih dosta. Malo ih je. I sad on mora sam, sa njih još desetak, koji ništa ne rade, ali svi su u njegovom resoru, napraviti natječaj za taj prokleti wc papir, osvježivače, spužvice i krpe. I sad tamo, neke babe bi ovakve i onakve. Da ne bi. Nego lijepo napiše ovako u tender: ( količine su prepisane od starog tendera, jer smo već shvatili da je Franji i njegovoj ornoj ekipi, prestrašan posao sve potrebe zbrajati ili analizirati potrošnju prošle godine )
Wc papir 10 rolica – 1500 komada
Osvježivač zraka, mirisni, u spreju – 200 komada
I onda dobije smeće. Toaletni papir ima više onog kartona – hilzne i folije, nego samog papira. Tanak, grub, nikakav. Ja bi onaj lijepi mekani. Neki kvalitetan, kroz kojeg ne proleti prst. Pa kakav je to osvježivač? Smrdi ko kuga. I u spreju je, neću sprej, oću onaj za na stolu, sa senzorom… ne da moram ja stiskat i okolo sprejat. A da ste se potrudili i napisali što točno želite, čak i bez navođenja imena – dobili bi to što želite. Ovako ste dobili što ste tražili. Smeće. Možda i jeftino po jediničnoj cijeni, ali na kraju godine, potrošena cifra je ogromna. No, treba se posvetiti svome poslu. Čak i ako se čini nebitan. Jer sve je bitno. Od malih stvari nastaje velika i uspješna organizacija. Ne znači da se treba baviti spajalicama, ali treba znati što treba, koliko i kako se to nabavlja. I usklađivati se po potrebi. Osnovno je znati što želimo, zašto to želimo, treba li nam stvarno baš ti, koliko toga trebamo i možemo li si to priuštiti.
Ovo je samo mali primjer kako se na velikoj javnoj nabavi gube golema sredstva. Samo zato jer se ne želi raditi kako treba. Jer se ne zna raditi kako treba. I svi zakoni neće Franju nikad naučiti redu. Mijenjali mi njih ili dopunjavali. Ovdje nije riječ o očitim namještaljkama, kojih još ima puno. Nije riječ o onima koji baš znaju što žele i to opišu tako da dobiju baš Passata sa alu felgama i spuštenim sportskim podvozjem, a ne Škodu. Ovdje nije riječ o onima koji naprave namješteni natječaj za “rođu”, o bojanju tunela i svim ostalim očitim namještaljkama. Ovdje je riječ samo o tome da moramo shvatiti da za novce poreznih obveznika moramo dobiti najviše mogućeg. I ne biti bahati s tuđim novcima. Luksuz si svako, tko može i želi, mora financirati sam. A i osvježivač iz ove priče je luksuz, te samo služi kao ilustracija procesa s kojim se susrećem svakodnevno i koji pokazuje kako svi zajedno moramo više učiti i još više raditi. Male stvari nisu nebitne, pogotovo ako se nabavljaju u velikim količinama i svakodnevno. I ako ih mi plaćamo a drugi koriste.
Autor: Saša Cvetojević
www.poslovno.biz
