...voziš se u tramvaju bez karte, zaskoči te kontrolor ko zadnjeg bandita, parkiraš auto i ne platiš parking dočeka te čestitka pa ti ne plati, ukradeš žvake pa pravac Remetinec, da ne kažem šta bude ako ukradeš nekome novčanik...al, gledam ja bezobzirno krađe svaki dan i ne mogu se načudit (bez obzira što živim u ovoj zemlji čudesa!) da nitko ništa ne poduzima!?

Ukradeš nekom oglas, logotip, etiketu...i nikom ništa, još se hvališ „svojom umotvorinom“ i još ti to netko plati!

Dakle, riječ je o krađama u području intelektualnog vlasništva tzv. autorstva za koje se krađa kao podrazumijeva. Nije riječ o krađi ideja (ideje se ne mogu štititi niti se na iste može polagati autorsko pravo) već konkretnih autorskih uradaka; kreativnih rješenja, dizajna, logotipa, oglasa, spotova, etiketa, sinopsisa...i drugih produkata u području tržišnih komunikacija.

Gotovo svakodnevno se susrećem sa zanimljivim primjerima (tako sam nedavno završio u Dubrovniku na sudu kao tužitelj za krađu etikete) pa stoga uvođenje poreza na kreativne uratke u tržišnim komunikacijama po uzoru na poreze na prazne CD, bez obzira koliko bilo idiotsko, ima utemeljenja (op. vjerujem da čitatelji znaju kako se pri kupnji praznih CD-a, sukladno zakonskim propisima plaća i porez na piratstvo jer je neki pametnjaković zaključio da smo svi lopovi i da kupujemo CD da nekom ukrademo autorsko-glazbeno ili neko drugo djelo pa unaprijed plaćamo „porez na krađu“).

Ah, nećes ti intelektualnog rada smislit slogan ili ime, pa to može i moja baba!

Zanimljivo je, osim što nitko ništa ne poduzima (prema informacijama s Trgovačkog suda bilo je 50-tak slučajeva sporenja, uglavnom u području povrede Zakona o žigu-dakle krađa identiteta), promotriti propise koji štite prava autora, a koja obuhvaćaju i tržišne komunikacije i marketing u cjelini!

Što kažu Zakoni i Kodeksi u Republici Hrvatskoj?   

1.KODEKS OGLAŠAVANJA

Standardi kodeksa oglašavanja (Hrvatskog udruženja agencija-HURA) navode:

Članak 16. “Tržišna komunikacija ne bi smjela oponašati komunikaciju drugih marketere na način koji bi mogao navesti na krivi zaključak ili zbuniti potrošača, primjerice, idejno likovnim rješenjem, tekstom, sloganom, obradom slike, glazbom ili zvučnim efektom...“
Uvažavajući navedeno može se naći niz primjera koju zorno pokazuju kako se oponašala komunikacija drugih (čitaj krađa, kopiranje, plagijat) pa i sam dajem aktualan primjer kopiranja (krađe) ambalaže i etikete.

2.ODREDBE ZAKONA

Zakon o nedopuštenom oglašavanju utvrđuju se uvjeti usporednog oglašavanja te se navodi:

Članak 5., stavak treći utvrđuje, u pogledu sadržaja zavaravajućeg oglašavanja „na narav, svojstva i prava oglašivača kao što su njegov identitet i imovina, njegove kvalifikacije, njegovo industrijsko, komercijalno ili intelektualno vlasništvo , nagrade i priznanja koja je dobio“ te se dalje u čl. 6. stavak 4., u pogledu uvjeta usporednog oglašavanja navodi „ako ne dovode do poistovjećivanja između trgovaca, između oglašivača i njihova konkurenta ili između robe ili usluga, žigova, zaštićenih imena ili drugih razlikovnih obilježja oglašivača i konkurenta.“

ORIGINAL

PLAGIJAT

Kako ocjenjivati da li je neki autorski rad zapravo plagijat tj. krađa tuđe umotvorine?

a)    istovrsnost proizvoda; ukoliko se utvrdi da se radi o istovrsnom proizvodu i izravnim konkurentima na tržištu,

b)    ciljano tržište; ukoliko ponuđači (kreatori) imaju slične skupine kupaca i predstavljaju konkurenciju u promatranoj kategoriji proizvoda,

c)    razdoblje kreiranja; ukoliko ne postoji duža vremenska razlika od nastanka originalnog i plagiranog proizvoda, odnosno umotvorine,

d)    sadržaj poruke; kao jedan o ključnih nalaza za ocjenu da li je povrijeđeno nečije pravo valja valorizirati povezanost-zajedničke elemente sukladno odredbama Zakona i Kodeksa,

e)    razlikovnost uratka, ukoliko na prvi pogled nije uočljiva razlika između pojedinih elemenata, identiteta ili rješenja uključivo i komunikacijski stil i ton,

f)     zbunjivanje primatelja poruke, ukoliko prosječan kupac primajući poruku ili djelove poruke može biti zbunjen te donijeti odluku o kupnji na štetu originalnog proizvoda,

g)    šteta za kreatora, ukoliko se originalnom djelu nanosi šteta zbog kupovnog ponašanja koje je stvoreno zabunom kupca (bez obzira da li je postupak dokazivanja štete veći od štete same).

h)   priroda komuniciranja; koja se često precjenjuje, ljudi ne prate medije zbog oglasnih poruka, često ih i izbjegavaju, često su i zamorni...utjecaj poruke na primatelja, pa i nekog intelektualnog rada u tržišnim komunikacijama, često se precjenjuje.

Zato, pozivam sve vas koji imate iskustva oko lopovluka ove naravi da mi pošaljete svoje primjere, treba više reći dosta!

kamilo@kk-promotion.hr