Subotnju večer provela sam s frendicom na predstavljanju kolekcija hrvatskih dizajnera za jesen-zimu 2012.-2013. Zajedno s tisućicom (plus- minus 100)  ostalih „običnih“ i onih manje običnih smrtnika, tzv celebritija,  gurale smo se kroz nefunkcionalno (pre)uređen paviljon br.10 Zagrebačkog velesajma čiji je dio, iz nepoznatih razloga, ostao neiskorišten.

Gomila „staffa“, da ne kažem osoblja zaduženog za red i mir u tom prostoru, vježbala je strogoću na uzvanicima – uglavnom predstavnicima 20-ak sponzorskih tvrtki. Kao da se radi o besplatnim bonovima za kruh i mlijeko,  vješto izbjegavajući „zlatne riječi – izvolite, hvala, molim i oprostite“ predstavnici staffa su izvikivali dezorijentiranoj gomili nenaučenoj stajati u redu – „Ovuda!“, „Tuda“ “, ''Morate za mnom!''   i slične naredbe, i to ne baš prijateljskim tonom.

Ali -  što se može! Tako je to na brdovitom Balkanu čak i kad je u pitanju nešto tipa “ FASHION.HR“ s prefiksom – Dove. Pa ipak ne možemo se ne upitati zašto i dokle tako! Tako uvijek i svuda pa čak i tamo gdje govorimo o modnom dizajnu i to domaćem (ili baš zato?) s pretencioznim podnaslovom događanja  (Pret-a-city…) kojim želimo pokazati da smo i mi dio tog urbanog modnog svijeta ? Dokle, provjereno na vlastitoj koži, kada pitate službenu osobu kada i gdje se ulazi u improvizirani prostor za samu reviju – on/ ona preleti preko vas (valjda jer uopće niste u žutom tisku) praznim pogledom  i – ne smatra potrebnim odgovoriti vam - bilo što, čak niti – „Ne znam“. A svrha njegovog/ njenog  postojanja u tom trenutku, je samo da bude pomoć, da bude uslužan/a, da olakšava kretanje i komunikaciju mase u tom pretijesnom i premalo iskorištenom prostoru.  

Dojam drugi - Glamur i oko njega

Osim reflektora koji su nas na ulasku doslovce zaslijepili i time onemogućili da doživimo svu neglamuroznost tog potencijalno glamuroznog eventa iliti događanja,  sve ostalo je djelovalo prilično (pre)skromno. Nešto atmosfere pri napetom iščekivanju ulaska  iz premalenog foajea u kojem su se servirala preskupa obična pića, gdje je svatko svakog (ne)hotimice gurao, unio je prilično nezapažen nastup „u živo“ saksofoniste koji je donekle „otkvačio“ atmosferu čekaonice autobusnog kolodvora. Nemogućnosti mentalnog odmaka od kolodvorske atmosfere svakako su pridonijeli slavni i oni manje slavni koji su, valjda već zbog toga što prisustvuju ''glam eventu'', smatrali da im je dopušteno zapaliti cigaretu unatoč činjenici da se nalaze u javnom, zatvorenom prostoru. Nepostojanje pepeljara samo je olakšalo otresanje pepela na tapison kojim je pod bio prekriven.

Bljeskalo se  i celebritijima, ma tko oni bili, jer kada bi se njih osobno direktno pitalo što ih čini time što jedino jesu - celebritijima, sigurna sam da ih većina ne bi mogla uopće dati suvisli odgovor na to „triki“ pitanje. Možda su to ipak djeca nekog „pravog“ celebritija čija je obnažena fotka objavljena u nekoj reviji čije smo ime zaboravili. A možda upravo ta faca prolazi kroz neki teški javno secirani razvod. Pri tome me manje muče ti novokomponirani celebritiji, a više svi ostali – počevši od medija koji su uvjerili sve nas ostale da oni – celebritiji jesu netko. No, jasno je da i oni-mediji moraju od nečeg/ nekog živjeti. Toliko o mentalitetu krda.

Vezano uz krdo – „uljuđena“ komunikacija s „policijskom““Ne tu – nego tamo“ je također oduzela i ono malo šarma i glamura što je možda (pre)ostalo.

Sama skromna pista za manekene je bila prikladno ograđena policijskom trakom od stoke sitnog zuba, što je bila dodatna poruka treniranja strogoće upućena – sponzorima.

Dojam treći- Za svakog ipak ponešto

No, vratimo se temi - šest kreatora/ njihovih timova su prikazali  80-ak modela za sve situacije. Bilo je tu povratka u prošlost (20-e 40-e, 50-e…), putovanja u budućnost  i ponešto sadašnjosti. Bilo je i poigravanja s formama, krojevima, materijalima i teksturama, uzorcima, detaljima, bojama... Ne može se osporiti da se tu našlo i zaista nosivih modela,  pa čak i za poslovne prigode – sakoa,  dvodijelnih kompleta, kaputa i sve popularnijih haljina. Tu su bile i nezaobilazne tzv.T-shirt, tj. majice za slobodno vrijeme koje su prikazane i kao ležerniji dio strožeg kompleta za posao, pa čak i kao zamjena za svečani top za večernji izlazak. Osim ne-boja (crne i  bijele), ostale boje su uglavnom bile iz palete hladnih: sve nijanse sive od boje leda do antracitne), plave, hladne zelene i crvene i nešto manje toplih – bež, neke nijanse zelene, patliđana, crvene, tikve…Može se reći da je bilo modela koji nisu rezervirani samo za tipično manekenske tipove do 30 godina, nego ih mogu nositi i oni iznad 50 kila istog broja godina.

Frizure su bile prilično usklađene sa stilovima odjevnih/ obuvnih predmeta i dodataka.  Bilo je i dosta torbi od kojih bi se većina mogla nositi i na strogo poslovne prilike ili pak  poslovne izlaske tipa svečanije večere.

Make up je bio minimalan i time je u prvi plan stavio odjeću, a ne onog/u koji ju nosi. Bilo je i zanimljivih, kod nas, rijetko korištenih, pokrivala za glavu koju su naglašavali konkretni izgled/ look. Cipele su uglavnom bile s „platformama“ (na kojima su i neke manekenke s više-manje uspjeha pokušavale održati ravnotežu) i punih peta što je stabilnije, pa samim time i prihvatljivije u poslovnom svijetu.

Glede muških modela koji su činili otprilike 25-30 posto prikazanih modela, bilo je raznih jakni, balonera, kaputa (s kapuljačama i bez), košulja koje su se uglavnom poigravale s ovratnicima, rubovima, kopčanjem , manžetama (u nekoj boji s dezena košulje)… Maštovite su bile i hlače koje su imale po sebi okomite i horizontalne trake u nekoj od odgovarajućih boja. Najzanimljivije su ipak bile one  – tipa dimija što zasigurno nije nosivo u poslovnom svijetu standardnog biznisa i u tzv.klasičnim poslovnim situacijama. Muški sakoi su bili zanimljivi – neki su imali satenske mašnice(!), a neki plise ili faldice na guzi! Time su možda prešli neku granicu nosivosti u sadašnjosti  barem u standardnom poslovnom svijetu.

Publika je također bila zanimljiva i nadasve raznoliko odjevena  - od traperica do haljina golih leđa što je bio svojevrstan izazov s obzirom na temperaturu (hladnoću) u tom prilično neodgovarajućem prostoru. 

Napomena: mr.sc. Marija Novak-Ištok (stilistica i vizažistica)  održava in-house i otvorene treninge o poslovnom i korporativnom imidžu za menedžere i druge poslovne ljude. Informacije na www.gendar.hr

Mr.sc. Marija Novak-Ištok
gendar@zg.t-com.hr
www.gendar.hr