Kažu nam podaci našeg premilog HZZ-a da nam je ova godina po broju zaposlenih u turizmu... Kažu... U padu u odnosu na prošlu godinu, ili ti za isto razdoblje prošle godine. Koja je veza između statistike i stvarnosti?

Ja stvarno neznam gdje li oni samo crpe te  podatke i kako uopce rade te svoje statistike, i da li se netko prije nego se podaci daju u javnost, uopće upita da li je taj podatak  logičan, da li je on stvaran, ili da li je u skladu sa realnošću. Meni to zvuči kao da je netko prikupil neku gomilu podataka, unio ih u excellicu ili ti u neki jeftin softwer i stisnuo enter! I eto ti statistike, i eto ti podatka koji onda hrvatski puk čita po novinama, čuje na telkici, gleda po info portalima.

I svi padaju u nesvjest... Od tako snažno očekivane sezone, očekivanja da bu nas turizam izvukel iz problema, da bu nakon sezone sve superiška i gospodarstvo bu naaapokon procvalo!  I sve bu divno i krasno, jer... Gle... Pa imamo tak lepu obalu, predivno more, plažice su nam krasne, po gostoljubivosti smo na vrhu ljestvice u svijetu... Joj pa to je fantastično! Pa to je to! Sve imamo! Tak smo svi divni i krasni ljudi! A ZAŠTO nam onda... Baš i nejde? Zakaj nas ta sezona.... Svake godine ne uzvuče iz govana i zašto smo u gospodarskoj komi... Kakvoj jesmo?
Da se razumijemo... Ja osobno nisam stajališta da smo najbolji i predivni, možda imamo lijepo more i obalu, i gostoljubivi smo i srčan narod. Slažem se da imamo  dobre resurse s kojim raspolažemo, ali ipak tu nekaj ne štima! A kaj ne štima?

Ovim putem zahvalila bi jednom predivnom naslovu u subotnjim novinama koji kaže da nam je "naše more najljepše na svijetu" i koji mi je dao definitnu inspiraciju da objavim ovaj blog. Krasno je to pročitat, sigurno bolje neg "pokrali nas, opkrali nas, sudi se ovom i onom" ali... Nije to baaaaš istina. Ima krasnih mora na svijetu, krasnih voda, jezera, rijeka, oceana. Ovako samo zavaravamo sami sebe da je sve tak divno i predivno kod nas u zemlji, a onda nam eto HZZ izbaci excell podatak i sje... Nam cijelu našu ideologiju savršenstva.
Istina svega je negdje zapravo u sredini, in the middle of it! Realnost, ljudi... Realnost! Mi Hrvati tak volimo stvari sagledavat crno-bijelo i onda se čudit tome ko pes vriti.

Kad sam dobila poziv od medija neki dan... I krenula se pripremat... Radit mali research "po terenu" da čujem ja... Kak je to manje zaposlenih u ovoj sezoni, iako sam odmah imala svoje mišljenje i stav o tome, al reko... Ajd... Ipak idem sa tim na dnevnik... Moram se pripremit sa podacima, već mi se prvi klijent nasmijao kad sam postavila pitanje, obrazložući to statističkim podatkom... Jer u konačnici bila sam i samoj sebi glupa postavljajući pitanje  na koje znam odgovor, a htjela sam pronaći barem malo demanta na svoje mišljenje, just for fun. Da bu mi komentar na telki onak... Žustriji, različitih stavova, malih, velikih hoteljera, privatnih iznajmljivača. I tako zvala ja sve žive s kojima radim, s mojima sam radila, koje znam i osobno. Od malih, preko srednjih, pa do onih najvećih i najekskluzivnijih, pa čak i onih koje te iste hotele nemilosrdno grade po Hrvatskoj koji su se zapravo najviše smijali mom pitanju, jer gle... Pa oni posla nebi imali uopće da je turizam u Hrvatskoj u opadanju i da se tu iz godine u godinu smanjuje zaposlenost.

Ti svi kaj trenutno grade hotele bili bi zapravo budale koje ulupavaju masnu lovu u nekaj kaj bilježi pad u Hrvatskoj. Sad će me kolege ekonomisti sigurno osudit zbog ovog i komentirat... Kak jednoznačno tumačim samo kroz stopu zapošljavanja... Granu koja je mnooogo kompleksna i da na osnovi jednog podatka nemogu slagat priču. Ja to niti ne radim. Niti se trudim to raditi. I svjesna sam i te kako da je to samo jedan podatak i da nemožemo donosit sudove i zaključke na osnovi jednog podatka. Ja SAMO nastojim skrenuti potornost upravo na tu besmislicu jednog podatka koji mediji objavljuju i šopaju narod riječima... RECESIJA, RECESIJA! Ja i postavljam pitanje cjelovitosti podataka i donošenju sudova na osnovi cjeline. Zato sam i napisala ovaj blog. Pa nije li nonsence da nam plasiraju gomilu podataka tijekom cijelog ljeta koji nam govore kak je sve lošije i lošije i ubijeđuju nas kak nam je prošla godina bila još i dobra kak nam je ova,  i ufff kaj nas još čeka...

Eto to je zaokružena priča jedne Hrvatice. Onako... Sagledano  sa stajališta jedne srednjovječne zagrebačke intelektualke. Ono što mene brine u cijeloj toj našoj Hrvatskoj priči je stav moje okoline koji su ipak  onaj "nepostojeći" hrvatski srednji stalež, a koji je "maaalčice" neoptimističan... Da ne kažem negativan jer kak znamo... Čaša moze biti poluouna i poluorazna... Pa da nebi ispalo kak sam ja još jedna negativka koja sve gleda crno... I misli kak je sve u k... Jer da tak mislim sigurno se nebi prije dvije godine odvažila na privatno poduzetništvo i posvetila se tome u potpunosti. Osobno sam stajališta da je kriza u ljudskim glavama ljudi koji žive u Hrvatskoj ( to govorim da se nebi neki nebi uvredili). Tu krizu treba POD HITNO riješiti. Samo što je još uvijek Hrvatima sramota reći da trebaju... Ozbiljnu psihijatrijsku pomoć!

Mirta Škaljac