Stalno mi se vrti po glavi jedna teška (većina ih je teških) pjesma Ede Maajke. Ovih dana kad se ubrzano slažu i objavljuju kojekakvi popisi – najčešće dužnika, sjetim se kako je u ratu sve počelo s popisima. Tko je kome bio što kriv, nešto dužan, tko je imao nesaldirane dugove iz davne ili bliže prošlosti.

Ne nužno financijske, ali bilo je i takvih. Edo to lijepo opisuje, no kako ovdje pretendiram biti ozbiljan i poslovan, linkao sam verziju koja je pristojna. Nepristojna je puno dublja, jača i prikazuje stvarno stanje stvari. Iako su stvari koje nam se ovih dana dešavaju daleko od pristojnih.

Popis poreznih dužnika

Nemam ništa protiv objave liste poreznih dužnika. Možda i zato jer nisam na njoj. Ali imam protiv poreznih dugova. I protiv onih koji duguju poreze. I protiv nepročišćenih lista, na kojima ima davno umrlih. Firmi koje su mrtve desetak i više godina. Dugova koji su s kamatama narasli na iznos višestruko viši od početnog. A i početni je bio strašan. Pa imam nešto i protiv dugova koji su pod sporovima, koji su nastali po spornim tumačenjima ili su uzrokovani preklapanjima zakona, nedorečenošću regulative i slično. Svi koji se bave bilo kakvim poslom i imalo se kuže u računovodstvo, znaju stotine takvih slučajeva.

Zato takve  liste samo pokazuju sramotu države koja nije u stanju naplatiti ni očite dugove. Koja nije u stanju ni prikazati realno stanje svojih potraživanja. Odvojiti naplativo od onog za otpis. Ili bar složiti po kriteriju naplativosti. Ne kažem da je otpis rješenje, ali o potraživanjima se mora brinuti, upravljati njima, pa da i ne bude značajnog otpisa. Otpis ide samo ako netko nije radio svoj posao. Ili ako je radio svoj posao jako dobro, ali taj posao je bio nezakonito pogodovanje nekima.

Naplata poreza, realno iskazivanje potraživanja, toleriranje krađe, zastare… jesu li poduzetnici odgovorni za to?

No, iako država teško naplaćuje zaostala i sporna potraživanja, rado ide u inspekcije poduzetnicima koji redovito posluju i plaćaju, pa traži neke izmišljene dugove. Od onih koji još posluju cijedi zadnje kapi krvi. Inspekcijski procesi kod jednog prijatelja, ulagača, traju mjesecima. Sumnjam da će izaći neokrznut, iako sam siguran (znam mu i računovođu) da su radili sve kako treba i u dobroj vjeri. Ali tražiti povrat PDV-a je  hereza koja se ne prašta. Osim onima koji, poput Veleprodukt ekipe, maznu više desetaka miliona.

I onda, kad vidim da se onima koji nisu platili ni neosporne dugove i koji su KRALI i VARALI na porezima poput Veleprodukt grupe firmi (ne brinite, otišlo je dijelom u zastaru, ali su oni formalno još na popisu) pa razne likove i firme s kojima sam do nedavno poslovao ili još poslujem, nudi otplata na rate, opraštanje kamata i ne znam što još – gledam se u ogledalo i mislim, jesam li ja lud? Ili možda netko drugi?

Pa od tih koji su maznuli pred desetak godina, a sad su odavno ubili te firme, nećete ništa naplatiti. Kad niste ni do sada. Ni sudovima, ni ganjanjem privatne imovine, ni inspekcijama, ni policijom. Čemu mažete oči ljudima? Sve normalne tvrtke iz poslovnih knjiga izknjižavaju – otpisuju dugove koji nisu naplativi. Da bi imali stanje u knjigama što približnije realnom. No, naši vladajući, koje god boje bili, znaju da nije dobro biti previše realan. Ili je realnost previše bolna?

Pa onda vidim da gradonačelnik grada u kojem živim i kojeg plaćanjem komunalnog i ostalih doprinosa volim (a ne navijanjem za Dinamo i mržnjom prema onima koji nisu rođeni u njemu) nudi dužnicima otpust grijeha – kamata na neplaćena davanja. I onda si mislim, koliko će trebati dok neki ludi Sale ili Miletov brat Boris ne sastave svoj popis? I krenu po popisu?

Narušava li država poduzetničku utakmicu? Dajte popuste urednima, naplatite kamate neplatišama

Zašto se onima koji plaćaju na vrijeme ne ponudi popust, u visini kamata koje bi nekima oprostili? Time bi se izravnao utjecaj na konkurentnost i narušavanje tržišne utakmice koju takvi postupci stvaraju. Naime, mi koji plaćamo, mi se financiramo na druge načine. Kreditima banaka (uz kamatu), prodajom udjela u svom društvu ( startupi), kapitalom vlasnika (oni koji si to još mogu priuštiti) itd. Sve to košta.

Ne malo. I onda onaj tko se financira tako da godinama ne plati neke poreze ili naknade, te novce vrti, pa kasnije plati nominalu, ne plati ništa ili mu dugove otpišu. Ako je lud, plati i na rate, pa si još davno dospjele obveze prebaci u budućnost. Time vladajući direktno narušavaju snagu onih dobrih, snažnih. Pomažu slabima i lošima. Često i malicioznima.

Siguran sam da bi mnogi, ako bi se ponudio popust, u visini godišnje zatezne kamate, plaćali svoje obveze i ranije. Ja bih. Jer meni je cilj imati manje troškove, a porez i doprinosi su trošak. I, sve što mogu, plaćam odmah, ako dobijem jeftinije.

No, ja sam budala. Sigurno me netko ima na popisu. Nadam se da taj nije lud. I naoružan.

Autor: Saša Cvetojević
www.poslovno.biz

Kontakt:  Facebook
               Twitter
               LinkedIn