U trenutku kad je poslovna aktivnost smanjena u većini proizvodnih i uslužnih sektora, pad nezaposlenosti se i dalje nastavlja, a novih investicija nigdje ni na vidiku, skoro svatko misli da je pogrebništvo posao kojem nikad ne fali klijenata. Jer smrt je sigurna za razliku od uspješnog vođenja politike i gospodarstva.

No kad se o pogrebništvu razgovara u Hrvatskoj, ni u tom segmentu ne iznenađuje nezadovoljstvo struke. Predsjednik Udruge pogrebnika Hrvatske Damir Sapanjoš je na vlastitom primjeru osjetio ono što naziva „monopolizmom jedinica lokalne samouprave omogućenim zakonodavstvom Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.“ Za Poslovni savjetnik je iznio statistiku kao privatni pogrebnik iz Samobora – pad broja prijevoza pokojnika s 300 na 60 godišnje, što potvrđuje „bananu“ u kojoj se našao zajedno s ostalim kolegama.

Na žalost problem nije u boljem zdravlju hrvatskih građana, nego povećanim problemima u kojima su se privatni pogrebnici našli zbog Zakona o komunalnom gospodarstvu koji je na snazi. Sva trgovačka društva kojima su osnivači vlasnici jedinice lokalne samouprave koriste monopolistički položaj na način da idu s damping cijenama (koje nemaju ekonomsku opravdanost opstojnosti djelatnosti) iz razloga što ih vlasnik – Grad (JLS) po zakonu mora sanirati. Gradovi odobravaju cjenik usluge prijevoza poduzetnicima pri sklapanju koncesijskih ugovora i samim tim, uvidom u ekonomske cijene u djelatnosti, postavljaju niže cijene u svojim tvrtkama - komunalcima. Na taj način su komunalci totalna nelojalna konkurencija na tržištu i uništavaju na perfidan način poduzetnike pod krinkom Zakona o komunalnom gospodarstvu - objasnio je Sapanjoš napominjući kako nije ni etički prema pokojnicima i njihovim obiteljima da se postupanje s njihovim preminulim vrši po zakonodavstvu kojim se stavljaju u rang otpada.

Nakon Domovinskog – rat između pogrebnika i komunalnih poduzeća

O problematici obavljanja pogrebničkih djelatnosti u Hrvatskoj mogao bih napisati knjige - prisjetio se vlastitog iskustva Krešimir Matejić iz Dubrovnika, grada u kojem je ova problematika aktualna kao i u ostalim. Prema njemu sukob je krenuo već od samog otvaranja vrata privatnom poduzetništvu nastankom neovisne Republike Hrvatske „jer se sve zadržalo samo na papiru, a ne i u praksi.“ Liberalizacijom tržišta dolazi do konkurencije, osim među samih privatnika, i na relaciji privatni pogrebnici - gradska javna poduzeća, koja se bave ovom djelatnošću - izjavio je Matejić napominjući kako je prilikom toga dolazi do raznih nečasnih i protuzakonitih radnji. „S pozicije „jačeg“, komunalna poduzeća koriste mogućnosti podnošenja razno-raznih prijava državnim institucijama, a osnova tih svih prijava je, ukazivanje na nepostojanje koncesije koje su obavezne za rad poduzetnika na poslovima komunalnog gospodarstva. Prijave rezultiraju zabranama obavljanja pogrebničke djelatnosti, iz razloga jer mnoga pogrebna poduzeća nemaju „koncesiju“. Pri tom mnoge jedince lokalne samouprave nisu nikada niti raspisale natječaj za dobivanje „koncesije“, već kako sam vam gore spomenuo, automatizmom su trgovačka društva u vlasništvu jedinica lokalne samouprave dobivale te poslove - opisao je naš sugovornik.

Godine 2002. na inicijativu Udruge pogrebnika, traženo je tumačenje od Odbora za zakonodavstvo, pri Saboru, spornog članka 3. St. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu. U „Narodnim novinama“ broj 150/2002. donesena je Odluka o ne tumačenju spornog članka Zakona. Iz te Odluke je razvidno da privatna pogrebna poduzeća za obavljanje svoje djelatnosti ne moraju imati koncesiju te da rade u skladu sa Zakonom. No budući da su već do tada podnesene razne prijave od strane državnih institucija, (u većini slučajeva Državnog inspektorata ili od strane Suda za prekršaje), mnoga privatna poduzeća su već kažnjena, usprkos činjenici da je Sabor svojim ne tumačenjem Zakona, jasno stavio do znanja koji su poslovi vezani za komunalno gospodarstvo, a koji su poslovi prepušteni tržištu - istaknuo je Matejić.

Borba za dignitet pokojnika, ali i vlastiti posao

Kao pogrebnik, ako nemam koncesiju za obavljanje pogrebničke djelatnosti, jer je grad Dubrovnik nikada nije raspisao, ne mogu opremiti pokojnika u prostorijama Opće bolnice Dubrovnik. A to znači da ga ne mogu obući, obaviti toaletu, i sve ostale radnje, da bi se mogao izvršiti prijevoz pokojnika. Sve to prema nekoj internoj odluci, koju ja osobno nisam nikada vidio u pisanom obliku, već mi je takva prenesena usmeno. Ta i takva odluka i danas postoji, no međutim ja je svjesno kršim, jer svugdje u svijetu je opće poznata stvar da za pripremu pokojnika, pogrebnik treba prikladnu prostoriju, radi spomenutih radnji koje mora obaviti, a ne kako mi je priopćeno: da pokojnika mogu preuzeti, ali golog. Na moje pitanje gdje ću obaviti pripremu, odgovoreno mi je da to nije njihov problem - opisao je svoju borbu za dignitet pokojnika, ali i vlastiti posao naš sugovornik koji je zbog obavljanja vlastite djelatnosti potrošio godine na razna pravosudna procesuiranja.

Godine 2006., nakon 5 godina suđenja Upravni sud RH, je svojim „Rješenjem“, donio presudu u njegovu korist. Ta presuda i danas stoji, uokvirena, da bi me podsjetila kako sam nekada bio u pravu, a to svoje pravo nisam mogao ostvariti - izjavio je Matejić napominjući kako trgovačka društva u vlasništvu jedinica lokalnih samouprava koriste svoj monopolistički položaj i nelojalnu konkurenciju, da bi prikrile svoje nezakonite radnje. Prema njegovim riječima samim tim i takva trgovačka društva rade sa gubicima, posluju bez ikakvog nadzora: Jer Bože moj tko njima može doći u kontrolu, i npr. izdati Rješenje o zatvaranju društva na 30 dana, jer su radili suprotno Zakonu. Iako su opetovano u prekršajima, to prolazi bez sankcija, i nažalost nitko im ništa ne može - opisao je stanje potaknuto, po struci, lošim zakonskim rješenjem koje je pokušao promijeniti 2009. godine u Saboru šef novih hrvatskih laburista Dragutin Lesar. Doduše neuspješno budući da je njegov zahtjev odbijen uz tvrdnje HDZ-ovih zastupnika kako je pogrebnička djelatnost od posebnog značaja za lokalnu zajednicu, te da se stoga na nju može gledati kao na čisto tržišnu djelatnost, nego kroz načela komunalnog gospodarstva. Prema Matejiću jedini svijetli primjer funkcioniranja i nestvaranja nelojalne konkurencije nalazi se u gradu Zagrebu, gdje postoji trgovačko društvo „Gradska groblja“, koja se isključivo bave komunalnom djelatnošću - a to je održavanje groblja, obavljanje ukopa pokojnika te kremiranje. Odnosno, ne bave se prodajom pogrebne opreme, cestovnim prijevozom i uslugama koje bi prema struci trebale ostati u domeni privatnog poduzetništva.

Ministarstvo tvrdi - sve funkcionira

Glasnogovornica Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Kata Gojević, za Poslovni savjetnik je izjavila kako sve funkcionira te da do sada nije zaprimljena ni jedna predstavka ili pritužba od strane korisnika usluge prijevoza pokojnika, „ili na bilo koju pruženu uslugu koju obuhvaća komunalna djelatnost održavanje groblja i prijevoz pokojnika“. Prema njezinim riječima Ministarstvo i Vlada Republike Hrvatske čvrsto su zauzeli stav da se pogrebni poslovi - prijevoz pokojnika, moraju obavljati kao javna služba, zbog čega su i svrstani u komunalno gospodarstvo. A upravo se protiv toga također buni Udruga pogrebnika Hrvatske. Pogrebna djelatnost je od posebnog značaja za lokalnu zajednicu te se stoga ne može tretirati kao čista tržišna djelatnost, već ona mora djelovati prema načelima komunalnog gospodarstva, za čije nesmetano obavljanje i funkcioniranje je odgovorna jedinica lokalne samouprave - objasnila je stav vodeće politike o opisanoj problematici zaključujući „da pravna regulativa koja uređuje tu problematiku nije nedostatna niti nezadovoljavajuća, kako to javnosti prezentira Udruga pogrebnika".

Pri tom je napomenula „da je način organiziranja svih pa tako i ove komunalne djelatnosti, u ovlasti jedinica lokalne samouprave (općina i gradova), što znači da one odlučuju sukladno prilikama i potrebama svoga područja na koji će način od zakonom propisanih organizirati prijevoz pokojnika, putem vlastitog društva ili davanjem koncesije“. Budući da je za privatnika, bez veza s lokalnim šerifima stasalim u 20 godina divlje tranzicije, teško sklopiti bilo kakav posao, nije teško ostaviti čitateljima donošenje zaključka o isplativosti i načinu vođenja ovog poslovanja. Barem za sada.

Autor: mr. sc. Goran Jungvirth