„Postavite pitanje petorici ekonomista i dobit ćete pet različitih odgovora – šest, ukoliko je jedan od njih studirao na Harvardu!“ (Edgar R. Fiedler)
U vrijeme Facebooka, Twitera i drugih društvenih mreža i medija, u vrijeme elektroničkih knjiga, internetskog marketinga, direktnog marketinga i interaktivne marketinške komunikacije, u vrijeme digitalnih proizvoda (eusluga), vrlo je korisno poznavati tehnike i alate „Permission Marketinga“ (engl), ili „Marketinga uz dozvolu“ (op. hrv.).
Nekoć, dok je ritam života bio sporiji, manje stresan i dok nije bila tolika zasićenost tržišta oglašavanja, nisu nas smetala „marketing upadanja“, npr. promotivne kampanje deterdženata za suđe, koja bi nam prekinula gledanje omiljene serije. Također, nije nas smetao niti telefonski poziv prodavača posuđa, koji bi nas prekinuo za vrijeme ugodnog obiteljskog druženja jer želi dogovoriti termin prezentacije. Međutim, vremena su se promijenila, a tehnike i alati masovnog marketinga danas se koriste u posebno profilirane svrhe i strategije tvrtke. Tvrtke sve više ulažu napore kako pridobiti vjernost marki/ proizvodu i kako steći povjerenje kupaca. Upravo zbog toga, mnogi slijede primjere „velikih“, a da zapravo i nisu svjesni da se radi o posebnoj vrsti tehnika „Marketinga uz dozvolu“.
„Marketing uz dozvolu je marketinška praksa u kojoj tvrtke smiju reklamirati svoje proizvode, samo kada za to dobiju pristanak kupaca. To je sredstvo koje tvrtke koriste za probijanje u masi i za izgradnju lojalnosti kupaca“ (Koetler, Keller: Upravljanje marketingom 12. izd.). Začetnik ove tehnike je Seth Godin, koji tvrdi da ova tehnika predstavlja svojevrsni izazov marketinškoj struci, jer tvrtke moraju uvjeriti potrošače kako bi dobile njihovu pozornost, poštuju njihove želje i odašilju poruke samo kada to kupci žele. Na taj na- čin kupci se više povezuju s markom proizvoda i sudjeluju u stvaranju vrijednosti poduzeća, dok proizvođači bolje upoznaju navike i potrebe svojih kupaca. Sjećate li se koliko ste dobili „SPAM“ poruka u vašem e-mail sandučiću? U prvoj generaciji e-mail marketinga, poduzeća su masovno slala svoje promotivne materijale na nekolicine raznih e-mail adresa, gdje su u konačnici njihovi e-mailovi završavali „u smeću“, a njihove e-mail adrese na „crnoj listi“. Dugoročno, njihovi e-mailovi su: „poslani i zaboravljeni“ i većinom „nevažni za primaoca“.
Međutim, i danas jako puno tvrtki to radi, slijedeći primjer loše prakse, većinom iz neznanja. Iako „Marketing uz dozvolu“ pripada drugoj generaciji e-mail marketinga, njegovo poznavanje postaje sve važnije. Ne samo zbog boljeg povezivanja kupaca s proizvodom/markom/tvrtkom, već i zbog poznavanja postojeće zakonske legislative u RH, gdje je to područje marketinga potpuno regulirano zakonom. (PS/SŠ)

Naslov članka: Primjena marketinga uz dozvolu 

Autor: Hedda Martina Šola 

Izvor: Poslovni savjetnik br.96, str. 22. i 23.

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter