Biti aktivnim dijelom neke organizacije, društva, svijeta postalo je zahtjevnije nego ikad prije u povijesti. Razlog tome leži u činjenici da sustavi vjerovanja na kojima su se do sad strukture temeljile nisu pridonosili kreiranju harmonije među ljudima, nisu pridonosili stvaranju društava i organizacija koje bi služile ljudima u dubljem smislu.
„Zadržavanje“ klijenata
Uzmite ovaj primjer – mnoge tvrtke govore da im je prvi prioritet služenje klijentima (customer service). Međutim, čak i dok koristimo taj termin sve što zapravo činimo svodi se na „očuvanje ili zadržavanje“ klijenata. Drugim riječima, koristimo klijenta za vlastite ciljeve. To je pravi motiv, dakle nema nikakve veze sa služenjem klijentima, upravo suprotno - to je vezanje klijenata.
Disonanca između onoga što govorimo i onoga što radimo stvara tenziju u bilo kojoj kulturi, organizacijskoj ili nekog drugoj. Ljudi to osjećaju i znaju da tu nešto ne valja. Organizacije kažu da služe ljudima, a ni same to ne misle, jer to naprosto nije točno. Služiti nekome znači istinski pomoći pojedincima da si pomognu, osnažiti ih, ne koristiti ih da bi na njima stvorili promet, stvorili dobit ili osnažili svoj imidž. Služiti nekome znači uistinu pomoći tom pojedincu kao ljudskom biću, a to je vrlo veliki izazov u izrazito materijalnom svijetu kao što je naš.
Ideje uspjeha, rasta i razvoja uistinu su zapele na razini materijalnog, kao da je gramofonska ploča zapela i ne prestaje se vrtiti, ista glazba, isti tekst. Ne govorim da je to kriva slika uspjeha, ona je naprosto takva, tako se stvari razvijaju kroz povijest. Ne radi se o ispravnom ili neispravnom, dobrom ili lošem, ova razina naprosto nije onoliko duboka i smislena kao što bi mogla biti. I upravo je to razlog zbog kojeg ljudi nisu zadovoljni i sretni u ovakvom svijetu – jer nisu istražili ni doživjeli dublji smisao uspjeha, profita i rasta. Ako krenete istraživati dublja značenja tih ideja, tj. koncepata, tad počinjete istraživati unutar sebe samih.
Cijeli članak pročitajte u novom broju časopisa Direktor, srpanj/kolovoz, broj 7/8
Autor: Mike George, predavač na Cotrugli Business School