Proces učenja nema za cilj naučiti, već vječno istraživati novo i nepoznato. Zato moramo biti skromni prema onome što znamo, a znatiželjni i otvoreni prema onome što još ne znamo. O tome govori sljedeći savjet: Tko ne zna i ne zna da ne zna, dijete je, odgoji ga. Tko ne zna i zna da ne zna, budala je, kloni ga se. Tko zna i ne zna da zna, spava, probudi ga. Tko zna i zna da zna, mudrac je, slijedi ga!

Neki čovjek, tragajući za životnim istinama, posjeti poznatog mudraca. Ovaj ga upita što traži. Spoznaju i odgovor, reče mu čovjek. Imaš vlastitu riznicu, zašto tražiš izvan nje, zapita ga mudrac. Gdje je moja riznica?, upita čovjek. To što tražiš, tvoja je riznica, odgovori mu mudrac. Tko traži, taj i nađe! Na početku svakog semestra odigram sa svojim studentima jednostavnu igru. Postavim im pitanje: Što mislite, koliko znam o temi kojom ćemo se baviti ove školske godine? Pitanje ih obično živcira i nerado ulaze u razgovor. Kad vide da neću odustati, odgovore preko volje: Napisali ste o toj temi hrpu knjiga. Zato mora da o njoj znate jako puno. Dobro, kažem im na to, Zamislimo da postoji mjerilo u rasponu od 0% (ništa) do 100%, (sve). Koja je u tom slučaju vaša procjena mojeg znanja? Sad su studenti malo jače zainteresirani pa mi daju procjenu izmedu 60 i 70%. Kad ih pogledam kao da su rekli glupost, brzo se isprave i kažu: 90 posto, profesore! Vi o tome znate skoro sve. Ne, kažem im. Krenuli ste u krivom smjeru. Moja je procjena 2%.

Naslov članka: Ne znam, ali sam spreman učiti
Autor: prof. Velimir Srića

Izvor: Poslovni savjetnik br. 64, str. 14-15.

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter