Učenje je prilika, a ne prijetnja!

Da se promjene dogode i da budu učinkovite, potrebna su nam nova znanja, vještine i ponašanja (kompetencije).

Bez obzira što je očito kako se promjene ne mogu izbjeći, učenje nedostajućih znanja, vještina i ponašanja se prečesto izbjegava bez obzira na negativne posljedice. Kao posljedicu imamo stanje gdje su postignuća ispod potencijala, želja i potreba.

Otpor učenju je jedan od najsnažnijih otpora promjenama. S novim znanjima, vještinama i ponašanjima možemo pokrenuti procese koji donose postignuća daleko veća od sadašnjih, a što bi trebala biti naša svrha poslovno i osobno.

Nije li onda izbjegavanje učenja paradoks koji nas deklarira kao pasivnu osobu ili još preciznije osobu koja se opire potrebnim promjenama.

Što znači ne učiti znanja i vještine koje nam nedostaju?

Evo nekih posljedica neučenja:
- biti nespreman na nove događaje,
- ne biti prepoznatljiv kod drugih kao stručnjak,
- ne razumjeti problematiku,
- ne imati prigodu učiti druge,
- ovisnost o drugima da nam objašnjavaju ono što bi trebali sami znati,
- činimo greške u djelovanju zbog nedostatka znanja,
- nismo interesantni drugima kroz partnerske odnose,
- drugi nas smatraju nezainteresiranom i neodgovornom osobom,
- dajemo loš primjer okruženju (suradnicima, podređenima, partnerima, prijateljima, obitelji, ...),
- što duže odgađamo, teže se uključujemo u aktivno učenje,
- uskraćujemo si priliku za napredovanje,
- ne biti u tehnološkom trendu,
- ne činiti iskorak ispred drugih,
- postajemo kočnica, a ne pokretači,
- otpor učenju inicira i druge otpore promjenama,
- drugima govorimo da znamo stvari kao opravdanje za izostanak učenja što ne odgovora istini i time prema drugima djelujemo neuvjerljivo,
- izbjegavamo i ne sudjelujemo u raspravama gdje se raspravlja o razvoju, trendovima, inovacijama, postignućima, ...,
- izbjegavamo aktivnosti kako se ne bi utvrdio naš nedostatak znanja,
- izbjegavamo one koji znaju više od nas,
- postajemo stručnjaci za opravdanja, a ne za rješenja,
- nemamo potrebne kompetencije za dobrog vođu (lidera),
- rijetko nas tko treba da mu pomognemo.

Nisu li već i pojedinačno navedeni razlozi dovoljni da se nikada ne opiremo učenju.
To nije dopustivo!

Postanimo proaktivna osoba koja svoja djelovanja temelji na novim znanjima, vještinama i ponašanjima.

Praktikum

1. Utvrdimo jesmo li zagovornici ili "protivnici" učenja.
2. Ako smo protiv učenja (ne učimo aktivno: kontinuirano i sustavno), imamo velik problem koji žurno moramo riješiti.

Utvrdimo mjere za uklanjanje otpora učenju.

Model univerzalne izvrsnosti - MUI definira sljedeće postupanje:

■ Svaki dan prosječno odvojimo najmanje 1 sat za učenje potrebnih, a sada nedostajućih znanja, vještina i ponašanja.

■ To nam je sada prioritetna aktivnost tijekom dana koju bezuvjetno moramo obaviti, po mogućnosti što ranije (kako bi izbjegli odgađanje).

■ Taj jedan sat za učenje neće biti "izgubljen" za rutine jer su one često nevažne i može ih netko drugi obaviti umjesto nas.

■ Kroz jedan sat učenja novih znanja, vještina i ponašanja naše buduće djelovanje će biti daleko učinkovitije i time u potpunosti kompenzirati "izgubljeno" vrijeme za učenje.

Zaključak

Izbjegavanjem učenja odričemo se mogućnosti da budemo uspješni.

Očito je da izbjegavanjem učenja stječemo hendikep (nedostatak) i time značajno reduciramo svoje moguće aktivne i stvaralačke uloge u svim oblicima zajedništva (grupe, organizacije i zajednice).

Zato učenju dajmo prioritet jer će nam samo nova znanja, vještine i ponašanja omogućiti veća postignuća od dosadašnjih.

Autor: Milan Grković
www.portalalfa.com

--------------------------------------------------------
Ovaj tekst je pisan prema elementima Modela univerzalne izvrsnosti – MUI © 2007 koji je cjelovito prikazan u knjizi  "MUI KNJIGA ZA USPJEH“: http://www.portalalfa.com/mui_knjiga_za_uspjeh