Današnji radnici znanja imaju značaj rukovoditelja, a nemaju ni jednog podređenog. Imaju status partnera upravi, a tek su jedan kotač u složenom mehanizmu tvrtke. Oni pripadaju prvo svojoj profesiji, a onda matičnoj organizaciji. Jer oni su nositelji i jedini stvarni vlasnici danas najvažnijeg resursa – znanja! Radnici znanja su novi tip kapitalista!

Bilo je to 1985. g. u izvozno orijentiranoj tvornici na Jankomiru sa 1.300 zaposlenih. I prije tog vremena strategija je bila: IZVOZ – RAZVOJ – KADROVI. Započeo je to na razini kompanije Ante Marković, utemeljitelj modernog Končara i njegov generalni direktor od 1961. do 1984. g., a nastavio mr. Vitomir Kovačec na razini jankomirske lokacije, kao njezin direktor od 1972. do 1984. g. No, tih srednjih 80-ih godina problem kadrova u tvornici drastično se ispoljio u jednoj novoj dimenziji. Prvo, izuzetno velika fluktuacija potaknuta pitanjem plaća. Izlazak na svjetsko tržište morao se tada platiti i tako - skromnim plaćama.

I drugo: nedovoljno iskustvo više od stotinu inženjera, ekonomista i drugih specijalnosti. Polovica VSS ekipe bila je malog radnog staža; pa kako s time u izvoz, kako osvajati razvojem! Problem se riješio motivacijskim paketom mjera za širu skupinu perspektivnih: selektivnim rastom plaća, dodjelom stanova, rasporedom na važnije i kreativnije poslove. Ljudi su ostali, samopoštovanje poraslo. U narednih pet godina, do 1989., prosječni staž VSS ljudi popeo se na zavidnih 9,5 godine; s time se moglo u svijet, među najbolje.

Visoku i višu stručnu spremu imalo je tada već 274 radnika, znanje se akumulirano i postalo je konkurentska izvozna prednost, kako će se u nastavku članka i u općem smislu očitovati. Nastavkom intenzivnog razvoja danas je ta Končareva lokacija (sa tri poduzeća) ušla u vrh svoje branše u Europi i šire.

Kako se sada rješavaju potrebe stručnjaka u svijetu? Kakav je njihov status? Što govore teoretičari menadžmenta?

Radnici znanja – nova najveća skupina zaposlenih

Položaj i rad stručnjaka, specijalista, eksperata određeni su danas novim okvirom. Oni su – radnici znanja (knowledge workers). Termin je vizionarski skovao 1959. Peter Drucker, stavljajući u tu skupinu sve nove rastuće kreativne profesije – marketingaše, sve moguće dizajnere i projektante, računalne stručnjake, analitičare, strateške planere. Široku skupinu radnika znanja čine naravno i sve one tradicionalne intelektualne profesije, oduvijek jako poštovane u narodu – liječnici, odvjetnici, nastavnici, znanstvenici, svećenici...čiji broj od 1900. godine na ovamo u svijetu stalno eksponencijalno raste. Ali današnja i buduća najveća podskupina radnika znanja, koja 1900. g. jedva da je i postojala, jesu tzv. tehničari.

Pogledajte naokolo, vidjet ćete mnoge stručne radnike koji rade manualno, ali i „s mozgom“. To su serviseri, medicinske sestre, zubni tehničari, laboranti, elekrtromontažeri, računalni stručnjaci, i mnogi drugi. Nekadašnje tajnice, primjerice, postaju asistentice, voditeljice ureda, i nije to tek rezultat pomodarstva; u njih je potrebno znanje visoko! Dakle, podskupina radnika znanja – tehničari svoje plaće i svoj doprinos organizaciji duguju prvenstveno onom što imaju u glavi. 

Cijeli članak pročitatje u novom broju časopisa Direktor, broj 9, rujan 2012.
Autor: Goran Tudor