U prošlom broju Poslovnog savjetnika dao sam kratki povijesni prikaz razvoja teorija motivacije, a sada vrlo važni savjeti kako svojim postupcima povećati intrizičnu motivaciju.

U razumijevanju vrsta motiva moguće ih je prema mjestu nastajanja, podijeliti na unutrašnje i vanjske motive. Za bolje razumijevanje moguće je uzeti primjer sportaša čiji je motiv osvojiti prvo mjesto na natjecanju, kako bi ostvario novčanu nagradu. Takav sportaš nalazi se pod velikim pritiskom vanjskog cilja, za razliku od sportaša koji uživa u samom procesu natjecanja. Suvremene teorije motivacije sukladno potrebi za kvalitetnim djelovanjem, pretpostavljaju  dominaciju unutarnje motiviranosti kao preduvjet za kvalitetno obavljanje nekog posla.

Unutarnja - intrizična

Motivacija vezana uz motivaciju osobe za djelovanje, a ne za rezultat toga djelovanja. Primjer je Coach (npr. ja sada) koji želi podijeliti svoja znanja i angažirati publiku na razmišljanje samo radi toga jer uživa u procesu samospoznaje i osobnog razvoja, a ne zato jer će biti nagrađen financijskom dobiti.

Vanjska motivacija - ekstrizična

Motivacija pretpostavlja vanjski postavljeni cilj koji treba dosegnuti kao osnovni motiv djelovanja iza čega slijedi nagrada, odobravanje, ili pohvala (npr. djelatnik koji ostaje prekovremeno na poslu zato jer je satnica 50 posto veća). Kada djelovanje pokreće motiv vezan za zadovoljstvo da se djeluje (intrizična motivacija), postižu se viši, bolji rezultati i djelovanje je nagrada sama po sebi. U takvom okruženju izostanak postizavanja cilja ne predstavlja stres već potiče na daljnje djelovanje. Kod motivacije dominantno modulirane vanjskim faktorima, nagradom ili pohvalom, djelovanje prestaje biti važno, već važna postaje nagrada ili pohvala pa se gubi stvarni smisao djelovanja, a gubi se i zadovoljstvo tijekom djelovanja. (PS/SŠ)

Autor teksta: Darko Sambol

Izvor: Poslovni savjetnik br. 129

Ostatak teksta možete vidjeli klikom na PDF ikone