„Ono što ne vidiš, možda možeš vidjeti s drugog dijela planine. A ono što ne vidiš sam, vidjet će drugi“ - kaže mudri učitelj iz istočnjačke priče.

Skupinu možemo opisati kao određen broj osoba koje su povezane nekim unutrašnjim sponama ili obilježjima. Razlog njihovu integriranju je ostvarivanje svima jednak zajednički cilj. Razlog može biti i u poznatim ljudskim potrebama za druženjem, pripadanjem, uvažavanjem, statusom, moći...

Ljudi rado ulaze u skupine jer u njima zadovoljavaju mnoge od svojih potreba. Prva značajka njihova međusobnog odnosa je interakcija, uzajamno povratno djelovanje u doživljavanju, ponašanju i akciji. Međusobni odnos ljudi koji su okupljeni u radnoj skupini imat će i neke posebne značajke koje nisu toliko zamjetne u drugačijim oblicima ljudskih okupljanja (npr. običnoj skupini). Članovi će više biti usmjereni ka zajedničkom organizacijskom cilju (to je razlog njihovu druženju), vrlo međusobno ovisni usred isprepletenosti poslova te usredotočeni na svoju osobnu zadaću i nešto manje zainteresirani za posao svog susjeda. Među njima će jače nego u „običnoj skupini“ postojati snažna međusobna interakcija te izravna komunikacija „licem u lice“.

Položaj radne skupine oblikovan je „odozgo“, samom strukturom poduzeća. Zato je svaka radna skupina ujedno tzv. formalna skupina, kojoj se unaprijed dobro zna namjena, status, snaga, cijela struktura. I zato u svakoj od njih član dobiva unaprijed određenu crtu ponašanja koju dosljedno slijedi, dobiva zadaću koju treba riješiti, ni bolje ni lošije, ni u manjoj ni u većoj mjeri no što se to od njega traži. Kad su članovi radne skupine predani radu, dobro osposobljeni i učinkovito ustrojeni, teško im se išta može prigovoriti. Oni su doista u stanji okretati svoj kotačić u velikom stroju organizacija.

Cijeli članak pročitajte u novom broju časopisa Poslovni savjetnik, svibanj 2012., broj 85
Autor: mr. sc. Darko Sambol