Premda današnje uprave nastoje ulagati u stjecanje novih znanja svojih zaposlenika, često dvoume da li se svaka kuna uložena u taj proces isplati. Kako unaprijediti korisnost od ulaganja u proces učenja?

U poduzećima se često javlja paradoksalna situacija: s jedne strane manageri i zaposlenici imaju na raspolaganju više znanja negoli ikad prije, dok s druge strane gube predodžbu o stvarnom stanju vezano za znanje i sposobnosti pojedinaca i poduzeća kao cjeline. Unatoč činjenici da svakodnevno primaju veliku količinu informacija o poduzeću i tržištima na kojima djeluju, manageri i zaposlenici se usredotočuju na ono što se događa upravo sada, a tiče se njihovog specifičnoga posla. Slikovito rečeno, od hrpe drveća gube iz vida šumu.

Rješenje stoga može biti ne u neprestanom stjecanju novog znanja, nego u konsolidiranju znanja koje poduzeće već ima. Na taj način moguće je povećati korisnost od provedenog ulaganja u proces učenja, odnosno stjecanja znanja. Potrebno je stoga prije svega utvrditi što pojedinci i poduzeće u cjelini uopće znaju.

Često se može čuje da mnoga poduzeća ni ne znaju što zaista znaju. S obzirom na ubrzani radni tempo i potrebu koncentracije na trenutne zadatke, dio znanja u poduzeću često ostaje izoliran ili odvojen od baze znanja. To se posebno odnosi na situaciju kada su pojedinci sudjelovali na nekom programu edukacije ili su pak radili na nekom projektu, ali to znanje nije dokumentirano, a nisu održane niti radionice na kojima bi iskustva mogli prenijeti drugima...

Autor: Nataša Rupčić
Izvor: Poslovni savjetnik

Ostatak teksta pročitajte klikom na pdf ikonu.