Kad je na proljeće 2009. godine tadašnji generalni direktor Mijo - Kruno Brajković otišao u mirovinu nakon 20 godina provedenih u mostarskom Aluminiju, ipak nije do kraja napustio kompaniju. Ostao je posebni savjetnik za strateški razvoj Aluminija a potom se preselio u Zagreb. Zatim je njegovo ime isplivalo u tzv. "strujnoj aferi", jednoj od najvećih hrvatskih afera zadnjih godina. Sa skupinom suradnika 2010. saslušavan je u istrazi na okolnosti jeftine prodaje HEP-ove struje mostarskom Aluminiju. 

Na proljeće 2011. godine švicarski Glencore International i mostarski Aluminij potpisali ugovor o suradnji za razdoblje od početka 2012. do kraja 2014. godine. Pojašnjeno je kako se radi o dugogodišnjoj uspješnoj suradnji dviju tvrtki, odnosno isporuci mostarskog metala - glinice -  švicarskom Glencoreu.

Za manje upućene Glencore je tvrtka u vlasništvu milijardera Marca Richa, Amerikanca sa švicarskom i adresom u mondenoj španjolskoj Marbelli. Rich je bio najpoznatiji američki porezni bjegunac kojeg je svojedobno Švicarska odbila izručiti SAD-u a potom je maknut s liste FBI-a kad ga je zadnji dan svog predsjedničkog mandata pomilovao Bill Clinton. Nekadašnje lice s američke tjeralice obogatio se preko raznih podružnica Glencorea trgujući sa zemljama bivšeg SSSR-a a svojedobno je optuživan  i za kršenje sankcija i isporuku nafte bivšem iračkom diktatoru Saddamu Huseinu.

Ime Marca Richa ušlo je i na stranice hrvatskog žutog tiska budući se spominjalo kako upravo njemu Severinin zaručnik duguje uzlet od običnog taksista u Švicarskoj do društva ruskih oligarha. Urbana legenda kaže da je Popovića Rich zamijetio kao sposobnog vozača te ga uposlio u svom moskovskom predstavništvu, a isto tvrdi i bivši hrvatski ministar gospodarstva i bivši direktor Ine Davor Štern. On je tih godina radio u moskovskom predstavništvu Astre te je kadrovske akvizicije američko - ruskih tajkuna mogao doznati iz prve ruke.

Globalizirani svijet je manji nego što mislimo a da je to tako dokazuju u sljedeće činjenice. Mijo Brajković novu je poslovnu stranicu u svom životu okrenuo u švicarskom gradiću Zug i to na adresi Baarerstrasse 78, 21. lipnja ove godine. Tamo je registrirao tvrku Lona AG i to u uredu odvjetnika Martina Neesea, inače zastupnika u švicarskim firmama najvećih hrvatskih tajkuna. Temeljni kapital je 100.000 švicarskih franaka. Iako je Brajković predsjednik kompanija, Neese potpredsjednik a Dubravka Brajković direktorica, samo Neese ima pravo pojedinačno zastupati kompaniju a Brajkovići  skupno. Advokat Neese inače je partner u advokatskom društvu "Mosimann Nesse Hagmann". U istom uredu kao partner radi i bivši tužitelj i Zuga Rudol Mosimann koji je svojedobno zbog Marca Richa bio meta istražitelja. Inače i tvrtke Marca Richa posluju iz istog ureda u Zugu kao i novoosnovana Brajkovićeva kompanija Lona AG. Odnos Rich i Mossiman održao se do danas a partner Brajkovićevog advokata i dalje vodi sve Richove švicarske firme.

Preostaje da se vidi hoće li uskoro u mostarski Alumij stići račun iz Švicarske za famozne konzultantske ili neke druge poslove, sa žigom Lone AG i potpisom Dr. Martin Neese. Prema dosad viđenom scenariju takve su fakture obično astronomske a u domicilnim kompanijama često i ne znaju da im račun zapravo stiže na naplatu od bivših čelnika koji su formalno otišli u mirovinu, odnosno za savjetnike ali su zapravo u prvim naplatnim redovima skriveni iza inozemnih tvrtki ili ortaka. 

Irena Divković Milanović, poglavlje iz dopunjenog izdanja knjige "Kondo Kondo" (najveće tajne hrvatske i ex-yu elite). Knjiga "Kondo kondo" u prodaji je na kioscima Tiska i Tisak Media Centrima diljem Hrvatske a uskoro će se naći i na tržištu BiH i Srbije. Glavni likovi dopunjenog izdanja bit će poduzetnici, tajkuni, odvjetnici i ostali krupni igrači iz cijele regije