S obzirom na to da u globalnoj ekonomiji - podložnoj brzim promjenama u digitalnom svijetu, svijetu znanja - više nego ikada, znanje i inovacije kao temelji stvaranja postaju ključnim izvorom ne samo opstanka na sceni, već življenja, organizacije su se našle u vihoru značajnih promjena u čijem središtu pronalazimo novu, izmijenjenu percepciju o tome kako obavljati posao - čitaj izvršavati zadatke - na pravi način.

U doba industrijske revolucije, koja je simbolično započela u Fordovim pogonima otkrićem linije za masovnu proizvodnju automobila, napredak se temelji na fizici i drugim prirodnim znanostima te na aplikaciji znanstvenih dostignuća tih područja na industrijsku proizvodnju. Mehanicistička filozofija toga vremena iznjedrila je vrijedne tehnike i metode poput separacije i redukcionizma koje su potom snažno utjecale na društvene znanosti. A. Comte „otac sociologije“ podijelio je tada obrazovanje u kategorije biologije, kemije, fizike itd. Znanost liderstva i managementa potom je učinila isto podijelivši organizacije (tvrtke) na odjele (financija, proizvodnje, nabave i marketinga).

Prema modelima razvijenim u industrijskoj praksi, organizacije (tvrtke) su se dijelile u manje jedinice prema dvama osnovnim načelima:

a) horizontalno prema specijalizaciji;

b) vertikalno prema hijerarhiji.

Organizacijski dijagram i danas je vrlo popularan unatoč tome što izostavlja dobavljače, kupce, te obitelji djelatnika i ako oni nesumnjivo predstavljaju komponente sustava stvaranja vrijednosti u svakoj organizaciji.
 

Neka druga vremena

Danas živimo u drugim vremenima, u tzv. dobu znanja (Drucker 1988, Deming 1993, Sange 1993), tzv. digitalnom dobu te svjedočimo novoj interpretaciji stvaranja vrijednosti koju nam omogućava sustavna znanost i znanstvenici koji se njome bave. U industrijskom dobu fizika je dominirala, dok u eri znanja – digitalnoj eri (namjerno se stvara inačica znanje – digitalno doba - jer samo znanjem možemo ploviti digitalnim dobom) filozofija biologije preuzima vodeću ulogu potičući nastojanje novog svjetonazora koji na ljude i organizaciju (tvrtku) gleda kao žive sustave. Tu bitnu promjenu prvi je opisao Gregory Bateson navodeći značajne promjene u načinu poimanja svijeta: promjena fokusa s dijelova na cjelinu; s kategorizacije na integraciju; promjena fokusa s pojedinaca na interakcije; promjena fokusa sa sustava izvan promatrača na sustave u nutrini promatrača. Dugogodišnja istraživanja su dokazala da se nova vrijednost uglavnom stvara u dinamičnim samo-organizirajućim društvenim sustavima u kojima zajedničko znanje nastaje kolektivno, koordiniranim aktivnostima. Unatoč tome što se suvremena literatura iz područja managementa uglavnom bavi organizacijskim koncepcijama «visoko produktivnih organizacija», «samoupravljivih radnih timova», «zajednica prakse», «kaordičnih organizacija», «tzv. učećih organizacija», i drugima nužno je sve više se posvetiti prirodi društvenih organizacija.

Autor teksta: Branko Pavlović

Izvor: Poslovni savjetnik br. 150

Ostatak teksta pročitajte klikom na PDF ikonu