Jeste li znali da je Hrvatski boćarski savez jedan od najtrofejnijih saveza u svijetu, a boćanje jedno od najtrofejnijih sportova u Republici Hrvatskoj? Prva sportska medalja u samostalnoj Hrvatskoj osvojena je u boćanju - srebrnu medalju u srpnju 1992. osvojila je reprezentacija do 18 godina u talijanskom Alpignanu.

Mnogi će reći da je boćanje narodni sport svih generacija, a kod nas ga nazivaju i bućanje, igra na buće ili na balote. U početku se igralo okruglim kamenim kuglama, potom kuglama od pečene gline ili drveta (balotama), pa drvenim boćama s čavlima kojima se i danas igra u nekim mjestima Dalmatinske zagore.
U novije vrijeme, razvitkom tehnologije, igra se sintetskim i metalnim boćama. Razlika materijala od kojeg su napravljene boće određuje pravila i način igre, stoga postoje i različite svjetske asocijacije, kažu nam iz Hrvatskog boćarskog saveza, koji danas broji 404 kluba i 6.497 registriranih igrača. Boćarski savez Hrvatske osnovan je 1951., kada se počelo igrati metalnim boćama na uređenim boćalištima. Svaki klub ima od 8 do 20 članova i nema članarine za članove. Oprema se sastoji od 4 boće, bulina, šipke, krpe i torbe za boće, a novi set se može nabaviti za oko 2.000 kuna te udobne sportske odjeće.

Zapažen uspjeh hrvatskog reprezentativca

Za sve veću popularnost ovog sporta zaslužen je i svjetski prvak Ante Papak, igrač hrvatske seniorske reprezentacije, dobitnik niza sportskih priznanja i nositelj 17 medalja. Aktualni je hrvatski rekorder u disciplini brzinskog izbijanja s najvećim uspjehom ostvarim 1997. kada osvaja naslov Prvaka Europe. Na pojedinačnim državnim prvenstvima bio je 11 puta prvak u različitim boćarskim disciplinama.

Uz malo sreće, za igru je potrebna vještina i preciznost. Iz Saveza nam u kratkim crtama objašnjavaju pravila igra: boće se kotrljanjem ili bacanjem na ravnoj stazi nastoje približiti glavnoj crvenoj kuglici tzv. bulinu. Cilj igre je bližati boću što bliže bulinu ili maknuti (pogoditi) protivničku boću koja nam smeta u bližanju. Boća se može odigrati po podu, odnosno bližati do bulina, ili izbijati po zraku iz zaleta kako bi se pogodila protivnička boća i maknula izvan terena. Razlikujemo nekoliko disciplina: pojedinačno klasično, bližanje i izbijanje u krug, parovi, trojke, precizno izbijanje, brzinsko izbijanje i brzinsko izbijanje u parovima - štafetno izbijanje. U Zagrebu djeluje 30 registriranih boćarskih klubova okupljenih uglavnom oko zatvorenih dvorana za boćanje, a to su između ostalih: Boćarski dom Zrinjevac, Boćarski dom dr. Ante Starčević, ŠC Špansko, Gradsko boćalište.

Dobre i loše strane boćanja

Dobre strane ovog specifičnog sporta su: pozitivno utječe na način koordinacije ruke i oka, fleksibilnost, preciznost, a kombinatorika igre je beskonačna. Pozitivni učinci igre su i u druženju te iskazivanju ekipnog i pojedinačnog športskog uspjeha. Preporučuje se svakome kao bijeg iz svakodnevnog stresa, a ne zahtijeva prethodnu veliku fizičku pripremu, dok su opasnosti od ozljeda svedene na minimum. Ali, ovaj sport prati loša percepcija u javnosti, što je rezultat slabe zastupljenosti u medijima. Tu je i nedostatak zatvorenih objekata za igru kroz cijelu godinu. Nadamo se da će kroz budućnost ovaj sport poprimiti šire razmjere i biti prepoznat kao nosilac dobre zabave i rekreativnog druženja, bez ijednog nedostatka.

Autor: Marina Kilić