Hrvatska bi uspostavom vanjskog pojasa mogla bolje zaštititi niz svojih važnih interesa na moru, tvrdi Marina Vokić Žužul u znanstvenom članku "Vanjski pojas Republike Hrvatske" u najnovijem broju časopisa "Poredbeno pomorsko pravo" koji izdaje Jadranski zavod Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Po njezinim riječima taj pravni režim trebala bi Hrvatska što prije proglasiti izmjenama Pomorskog zakonika, novim zakonom ili drugim aktom te obuhvatiti u njemu sva prava koja joj po Konvenciji o pravu mora i Konvenciji UNESCO-a iz 2001. pripadaju kao obalnoj državi. Marina Vokić Žužul, viša asistentica Jadranskog zavoda, upozorava kako se pravni režim vanjskog pojasa u Hrvatskoj i nadalje ignorira. Kaže da Hrvatska do danas nije iskoristila mogućnost uspostave svoga vanjskog pojasa u Jadranu koji se kao pojas nadzora u nastavku teritorijalnog mora može protezati do 24. milje od polaznih crta, po općem međunarodnom pravu koje je kodificirano Konvencijom UN-a o pravu mora iz 1982.

Proglašenje vanjskog pojasa učinile i 14 država članica EU-a

Vanjski pojas mogu imati sve obalne države kojima zemljopisni položaj njihove obale to dopušta. Dakle, kako autorica navodi, osim epikontinentskog i gospodarskog pojasa, Hrvatska bi mogla imati i taj treći pravni režim uza svoje teritorijalno more. Pravo na proglašenje vanjskog pojasa do danas je iskoristilo 89 država u svijetu, među kojima 14 država članica Europske unije - Belgija, Bugarska, Cipar, Danska, Finska, Francuska, Irska, Litva, Malta, Nizozemska, Norveška, Portugal, Rumunjska i Španjolska. Sve države EU koje su proglasile vanjski pojas, uza nj su uspostavile i gospodarski pojas, odnosno ribolovnu ili ekološku zonu, podsjeća. U našem Pomorskom zakloniku iz 1994., kao i u novome iz 2004., vanjski pojas se ni jednom riječju ne spominje, kaže Vokić Žužul i dodaje da hrvatski političari taj pojas nikad i ne spominju.

U međunarodnopravnoj doktrini pod nazivom vanjski morski pojas podrazumijeva se morski prostor koji je dio otvorenog mora ili gospodarskog pojasa uz vanjsku granicu teritorijalnog mora u kojem obalne države imaju pravo nadzora radi sprječavanja i kažnjavanja kršenja svojih propisa, izričito navedenih u konvencijama o pravu mora. To su, kako autorica tumači, carinski, fiskalni i zdravstveni propisi te propisi o useljavanju, a njihove povrjede moraju biti počinjene na području obalne države ili u njezinu teritorijalnome moru. Vanjski pojas obalna država, poput gospodarskog pojasa ili arhipelaških voda, izričito ustanovljuje jednostranim aktom - najčešće zakonom.

Nakon uspostave svoga pojasa nadzora Hrvatska bi se o njegovim granicama trebala sporazumijeti s Italijom i Crnom Gorom, koje još službeno nisu proglasile svoj vanjski pojas. Italija je 2004. prihvatila Zakonik o kulturnim dobrima i krajoliku kojim je proširila svoju jurisdikciju na zaštitu arheoloških i povijesno vrijednih predmeta u morskom pojasu, koji se proteže 12 milja od vanjske granice teritorijalnog mora. Iako se taj pojas u talijanskoj pravnoj literaturi naziva "arheološkom zonom", riječ je o pravima koja su Konvencijom o pravu mora UN-a zajamčena jedino u vanjskom pojasu, kaže Marina Vokić Žužul. (Hina/mš)