BLOG

Siguran je onaj koji je na oprezu čak i onda kada je siguran - stara je izreka koja u normalna vremena 'pije vodu', no pitanje je koliko pije u vrijeme krize, kada je dobar dio poslovnih subjekata koji su na oprezu kada su i sigurni, u začaranom krugu neplaćanja. Ali su još uvijek, u svakom slučaju, sigurniji i stabilniji od 'kauboja' – onih koji u svom poslovanju nemaju niti početno slovo izreke, odnosno nešto što aludira na postojanje sustava sigurnosti.

Trenutno, začarani krug neplaćanja je 'top' tema koja na dnevnoj bazi izaziva polemike u kvartovskim kafićima te uvaženih stručnjaka iz područja javnih i privatnih financija, sindikata i predstavnika vlasti i gospodarstvenika, i puni medijske stupce i minute. Zapravo, u ovo vrijeme gotovo da iznenađuje pojava sugovornika koji taj krug neplaćanja gleda sa jedne distance, izvan kruga.

Zašto spominjati 'začarani krug' i kakve veze ima sa područjem sigurnosti? Pitanje je koje, na žalost, postavljaju poduzetnici, ne u vrijeme pritisaka i krize, nego u vrijeme kad tvrtka normalno posluje, jer je tada gotovo u pravilu sigurnost nešto niže na listi prioriteta pa se svaka inicijativa mora dobro pretresti i argumentirati svaku riječ u rečenici koja bi trebala nagovijestiti ulaganja, ili neke druge aktivnosti i mjere jer 'sve štima'. A koliko 'štima' osjeti se često upravo u vrijeme krize, bilo ukupne gospodarske kao što je trenutna situacija koja nije zaobišla niti naše gospodarstvo, dapače još se 'dobro drži', ili kada se kriza pojavila u poslovnom subjektu iz već nekog razloga.

Naravno da ima razloga spominjati začarani krug jer je sigurnost, ili bi trebala biti, sastavnica poslovnih procesa, a mnogima je tek u vrijeme krize sektor postala značajan segment tvrtke ili čak 'svjetlo na kraju tunela'.

Nekoliko razloga za to

Povećanim nezadovoljstvom zaposlenika u velikoj većini gospodarskih subjekata, povećava se vjerojatnost svjesnog uzimanja 'pravde' u svoje ruke (najblaži primjer jest zaposlenik koji je nedavno od poslodavca otuđio, pa vratio prijenosno računalo radi neisplate plaće), manja usredotočenost na obaveze radnog mjesta, više na kalkuliranje 'što će biti sutra', povećana potražnja konkurencije za nezadovoljnim zaposlenicima i poticanje aktivnosti koje su u suprotnosti sa pojmom 'lojalnost' i 'profesionalizam', najavljeno restrukturiranje javnog sektora prema modelu 2-1 (odlaze 2 djelatnika a zapošljava se 1) čime će se povećati broj potencijalnih kandidata za otvorena radna mjesta, smanjen protok kapitala i prolongiranje podmirivanja dospjelih obaveza, što može imati za posljedicu pribjegavanje nelegalnim metodama naplate potraživanja, a može se primijetiti da su navedene metode u porastu. Vrijeme krize je idealno razdoblje za prevare raznih vrsta jer su ljudi skloniji rizičnom ponašanju - ulaganju u rizične poslove, računajući na veću i bržu zaradu (nedavni primjer rizičnih ulaganja u Forex u kojem su hrvatski ulagači izgubili oko 70 milijuna kuna).

Budući da se snaga i kvaliteta nekog sustava sigurnosti dokazuje upravo u vrijeme akcidentne ili krizne situacije, pa se tako može zaključiti kako tvrtke sa implementiranim segmentom sustava sigurnosti u poslovne procese tvrtke imaju veće izglede za blaži ili odgođeni pad. Stoga je potrebito da privatni poslodavci i rukovoditelji javnih poduzeća ostanu na tragu prihvaćanja sektora sigurnosti kao ravnopravnog drugim segmentima poslovanja, odnosno da nastave sa ulaganjem i potiču stručno usavršavanje 'strukovnjaka' iz područja sigurnosti. Posebno iz razloga jer zahvaljujući naporima Udruge hrvatskih menadžera sigurnosti i Fakulteta političkih znanosti, po znanje ne moraju više ići u strane prijestolnice, nego svoja stručna znanja mogu proširivati i u Hrvatskoj.

Bono Marjanović
konzultant za osobnu i poslovnu sigurnost
www.budimo-sigurni.hr