Dejan Jovović: NEFUNKCIONALNOST CEFTA SPORAZUMA I REGIONALNA EKONOMSKA SURADNJA

Srbija je 19. prosinca 2006. godine s još osam zemalja (Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Makedonija, Moldavija, Crna Gora, i Rumunjska), kao i UNMIK/Kosovo (kao carinsko područje u skladu s Rezolucijom SB OUN br.1244.) postala članica CEFTA 2006 (Central European Free Trade Agreement), prvog jedinstvenog multilateralnog sporazuma o slobodnoj trgovini u jugoistočnoj Europi. Bugarska i Rumunjska su od 1. siječnja 2007. godine postale članice Europske Unije i izašle iz CEFTA, također i Hrvatska  1. srpnja 2013. godine. Sve članice sporazuma počele su njegovu primjenu 22. studenog 2007. godine.


CEFTA  sporazum  zamijenio je mrežu od 32 bilateralna sporazuma o slobodnoj trgovini u regiji JIE, koji su bili u primjeni od 2001. godine i doprinjeli liberalizaciji i ublažavanju uvjeta trgovine. On predstavlja izmijenjenu i moderniziranu verziju ranijeg CEFTA sporazuma, koji su primjenjivale zemlje centralne Europe.

Može se reći da je CEFTA sporazum, kao zona slobodne trgovine, sada u  velikoj krizi, a ideja o ekonomskom povezivanju regije zapadnog Balkana  na "klimavim nogama" zbog čestih jednostranih, provokativnih odluka pojedinih vlada i uvođenja izvancarinskih prepreka, posebno  u trgovini sa Srbijom.

Necarinske prepreke i način odlučivanja u CEFTA, glavni su problemi u funkcioniranju ovog regionalnog  sporazuma, zbog čega  je regija još daleko od jedinstvenog tržista. CEFTA tajništvo službeno je evidentirao preko 100 različitih prepreka, kojima se ometa slobodna trgovina u regiji. Među članicama CEFTA, znači, postoje mnoge izvancarinske prepreke, a u slučaju kršenja propisa, sistem zaštite prava nije dovoljno učinkovit.

Necarinske prepreke u trgovini podrazumijevaju sve one mjere koje se ne vežu za uvoz ili izvoz robe, tj. za carine. Iako su manje vidljive i na taj način ih je teže izmjeriti nego prepreku kroz carinsku tarifu, one nisu manje značajne. Necarinske prepreke su  u suprotnosti s principima i pravilima međunarodne trgovine, pod okriljem svjetske trgovinske organizacije. Necarinske prepreke imaju veliki značaj u ometanju međusobne trgovine. Njihov broj je izuzetno veliki u  svijetu, preko dvije  tisuće, te se njihov broj vremenom ne umanjuje, nego naprotiv stalno  uvećava.

Njihova karakteristika je da su netransparentne, teško se otkrivaju u mreži nacionalnih propisa donešenih s potpuno opravdanim ciljevima, efekt im je često razorniji od visokih carinskih stopa, a uvode se najčešće kao pokušaj da se uravnoteži nivo zaštite nastao smanjenjem carina.  Pošto se carine kao tradicionalni oblik zaštite domaće proizvodnje, sve više eliminiraju ili smanjuju, necarinske prepreke ostaju kao jedna od ključnih prepreka punoj liberalizaciji međunarodne trgovine.

Zona slobodne trgovine koja postoji u okviru CEFTA sporazuma, trebala  bi biti unaprijeđena na taj način što  bi se, prije svega, necarinske prepreke smanjile ili eliminirale. Ali one  se teško otklanjaju  što blokira punu implementaciju zone slobodne trgovine u regiji. Postojale su na primjer granične blokade koje je uvodila Hrvatska, makedonska blokada uvoza srpskog brašna, necarinske prepreke koje su centralne vlasti u Sarajevu nastojale nametati za srpske proizvode i  sl.

Pojedini stručnjaci  ne vjeruju da se problem izvancarinskih prepreke unutar CEFTA može uskoro riješiti na duge staze, i da će se turbulentne situacije poput one u kojoj se sada nalazi Srbija, povremeno  ponavljati i u budućnosti. To znači da se ne može računati da će usledljediti period stabilnosti u kome će tržište zemalja zapadnog Balkana biti potpuno slobodno, bez administrativnih prepreka koje ograničavaju trgovinu.

Najnoviji  primer  necarinskih prepreke, su prištinske diskriminacijske poreze od 100 posto  na robu  iz centralne Srbije i BiH, i  nemogućnost  CEFTA da riješi problem. Kosovska poslovna zajednica pozvala je na preispitivanje CEFTA, i na ponovno razmatranje pravne pozicije Prištine unutar tog sporazuma. Ona smatra da Kosovo ne treba biti predstavljeno kroz UNMIK, nego kroz vlastita prava, i da čitav sporazum o slobodnoj trgovini ne ide u korist kosovskim proizvođačima. Istovremeno je direktor kosovske trgovinske komore kazao da se Kosovo treba "ponovo pozicionirati". "Sada je prekasno povući se iz CEFTA pošto je ona dio sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju", naglasio je i dodao da bi umjesto toga, Priština trebala da inzistira na političkoj odluci koja bi joj trebala omogućiti "priznanje od Srbije kao punopravnog člana CEFTA".

Regija zapadnog Balkana  posustao je u daljoj ekonomskoj integraciji, jer je CEFTA u  sadašnjem obliku  postala pretjerana. To je  ocjenjeno i  na Kopaonik biznis forumu,  koji  je  održan od 3. do 6. ožujka ove  godine, na panelu "Zapadni Balkan - regionalno ekonomsko područje".

Po mišljenju predsjednika PK Makedonije “CEFTA se pokazala kao promašaj. Jedan kamion kad kreće iz Ljubljane prolazi kroz četiri različita sistema, onaj koji nema te prepreke stići će jedan dan ranije, što je velika stvar u biznisu. Brzina je najvažnija u biznisu za razliku od strpljenja koji zahteva politika”  - navodi  i dodaje da je ”pitanje korupcije u vezi plaća, te da ako se poveća plaća svi će biti zadovoljni”. On ističe da su oni uveli carinske operatere koji sami kontroliraju kamione, pa mu nije jasno zašto postoji toliko provjera na carinama, te da je potrebno to pitanje riješiti.

Danas u okviru CEFTA postoji više izvancarinskih prepreka nego s bilo kojom trećom zemljom. Na primjer, prosječno vrijeme za izvoz na graničnim prelazima u zemljama regije iznosi 20 sati i košta 158 dolara i zbog čestih zastoja na prelazima, logistički troškovi iznose 16 posto BDP, što je duplo više u odnosu na prosječnih osam posto u EU. Samo jedan dan zastoja smanjuje izvoznu vrijednost robe za jedan posto, a kada su u pitanju poljoprivredni proizvodi sedam posto.

S vremenom je politika počela se sve više miješati u ekonomsko funkcioniranje CEFTA. Naročito u izbornom periodu političari pod obrazloženjem da štite ekonomske interese svojih proizvođača, a iz želje da ostvare političke bodove kod glasača povlače poteze poput izvancarinskih prepreka, kojima se  otežava uvoz robe iz Srbije.

U članice CEFTA, Srbija izvozi 30 posto prehrambenih proizvoda i to je najveće tržište za njene proizvođače hrane poslije EU, gde se izvozi 60 posto ovih proizvoda. Izvancarinske prepreke u izvozu jako pogađaju Srbiju i baš zbog toga što je veliki izvoznik, nije joj u interesu da po svaku cijenu poduzima kontramjere.

Mješoviti odbor na ministarskom  nivou, kao centralni organ CEFTA, ne može naći riješenje za sporne slučajeve u  vezi  ovih  prepreka, i da se potpišu obavezujući sporazumi koji bi to regulirali. Pošto se odluke donose konsenzusom, do sada, nijedan izvancarinski problem nije riješen  multilateralno na nivou CEFTA, već isključivo  bilateralno između  strana u sporu.

Srbija je zato predlagala da se u glasanja  primijeni model "konsenzus minus jedan". Cilj prijedloga je da se izbjegne dosadašnja praksa da jedna članica blokira drugu, prilikom glasanja o važnim pitanjima. Ovim modelom bi se isključila iz odlučivanja strana u sporu i izbjegla blokada, i omogućilo nesmetano donošenje odluka. Sve članice CEFTA su  načelno podržale stav Srbije, ali je ostao  mrtvo slovo  na papiru.

Zbog neusuglašenih raznih  procedura i dokumenata, certifikata, propisa i praksi, slobodnih tumačenja carinika i inspektora, neusklađenih radnih vremena graničnih službi, raznih tehničkih prepreka ili politički motiviranih odluka, štetu ne trpi samo jedna ekonomija, već cijela regija zapadnog Balkana. Važno je da se  sinkronizira dokumentacija koja prati robu u regiji, poput veterinarskih i fitosanitarnih certifikata, carinske procedure i praksu, jer njihova neusuglašenost puno košta kompanije.

Stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora bez prepreka, prema nekim ocjenama, privuklo bi puno više stranih investitora, a čvršće povezivanje poslovnih zajednica donijelo  više međusobne  trgovine i investicija.

Privrednici  žele uspješan  regiji bez prepreka i s manje troškova u  međusobnom poslovanju, koji  će imati dobru infrastrukturu, podsticajno poslovno okruženje, propise usklađene s europskim, veći privredni rast, više investicija i zaposlenih, produktivnije i konkurentnije kompanije sposobne  da više proizvode i izvoze. Izgradnja jedinstvenog  ekonomskog  prostora i regionalne integracije, je način da se ekonomije zapadnog Balkana bolje pripreme i spremnije uđu  na zajedničko  europsko  tržiste.

CEFTA  se svela na klasični sporazum o slobodnoj trgovini, iako je za 12 godina funkcioniranja  dala vrlo važne rezultate za trgovinu među zemljama na ovom prostoru. Struktura robne razmjene CEFTA regije dominantno je zasnovana na proizvodima niže faze prerade (sirovine, poluproizvodi) i manjoj mjeri gotovim proizvodima s niskom dodatom vrednošću (razmenu, uglavnom, čine prehrambeni proizvodi).

Članice CEFTA su vrlo važno tržište za Srbiju, i to posebno BiH, Crna Gora i Makedonija, s kojima se obavlja najveći dio razmjene i zarađuje suficit. Koliko CEFTA znači za Srbiju govori podatak da u BiH ona više izvozi nego zajedno u SAD, Rusiju i Kinu, i tri puta više nego u Francusku. U Crnu Goru izvozi više nego zajedno u Slovačku i Češku, više nego u Tursku i Bugarsku, a u Makedoniju dva i po puta više nego u SAD. Sve zemlje CEFTA povećale su izvoz, ali je on u prosjeku između 30 i 40 posto njihovog BDP, dok  je poželjan nivo bar 50 posto BDP, što pokazuje da još nijedna od zemalja u regiji nije iskoristila, prije svega, svoj izvozni potencijal. Zato je plan da se međusobna trgovina dodatno liberalizira i ubrza i  da se povećaju međusobne investicije, koje  su  relativno skromne.

Članice CEFTA su poslije Europske unije  najvažnije tržište za Srbiju. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, vanjska robna razmjena Srbije u 2018. godini  bila je najveća sa zemljama s kojima Srbija ima potpisane sporazume o slobodnoj trgovini. Zemlje članice EU čine 63,2% ukupne razmjene. Drugi po važnosti partner jesu zemlje CEFTA, s kojima je ostvaren suficit u razmjeni od 2.247,7 milijuna dolara, koji je rezultat uglavnom izvoza poljoprivrednih proizvoda (žitarice i proizvodi od njih i razne vrste pića), nafte i naftnih derivata, gvožđa i čelika i proizvoda od metala. Izvoz Srbije iznosi 3.344,9, a uvoz 1.097,2 milijuna dolara za promatrano razdoblje. Pokrivenost uvoza izvozom je 304,9%.

CEFTA je došla  u  fazu stagnacije, pa su  potrebne  nove forme suradnje u pravcu daljnjih ekonomskih integracija. CEFTA je dostigla svoj maksimum i mora se mijenjati da bi se olakšala regionalna trgovina, i to tako  da bude funkcionalna i da ima mehanizam, koji riješava sporove u regiji.

Pojedini dužnosnici regije inicijativu Srbije za ekonomsko povezivanje, gledaju na skepticionizam i kroz prizmu politike, iako je  riječ  o ekonomskom spajanju svih regionalnih kapaciteta kako bi se stvorilo  veće jedinstveno tržište što je, ocjenjuje se, značajno za dolazak velikih investitora.

Prema tome, dokle  god bude bilo  političkog utjecaja u funkcioniranje CEFTA sporazuma, ne može se očekivati efikasno provođenje ideje o ekonomskom povezivanju regije zapadnog Balkana, što posebno šteti interesima Srbije, kao zemlje koja je veliki izvoznik u regiji. Kao jedan od glavnih razloga za nastavak ekonomskih integracija je  i to što su članice CEFTA regije jedne drugima, posle EU najveći vantržišni partneri.

U strategiji EU za zapadni Balkan koju je usvojila Europska komisija 2018.godine, regionalna suradnja i dobrosusedski odnosi su još jednom navedeni kao glavni elementi napretka ekonomija zapadnog Balkana na njihovom europskom putu. Ocijenjeno je da je regionalna suradnja na zapadnom Balkanu treba dobiti novi poticaj kroz Berlinski proces, da regija zajednički prevaziđe glavne ekonomske izazove i odgovori na zahtjeve europskog i svjetskog tržišta.

Komorski investicijski forum zapadnobalkanske šestorke (Srbija, Makedonija, BiH, Crna Gora, Albanija i UNMIK/Kosovo)  je u Podgorici u  veljači  ove godine  otvorio  kancelariju generalnog tajništva. KIF svakodnevno i fokusirano radi na zastupanju interesa poslovne zajednice regije – 350.000 kompanija koje okupljaju komore članice KIF u jačanju ekonomske suradnje na zapadnom Balkanu. Ukazuje se  na probleme, prepreke i troškove koje treba otkloniti kako bi se osigurali uvjeti za uspješnije poslovanje i regija postala poželjnija poslovna i investiciona destinacija za srpske i kompanije iz svijeta.

KIF želi doprinijeti promociji regije  i da pomogne vladama kako bi se identificirali problemi i ubrzala riješenja. Zajednička investicijska platforma Foruma  treba promovirati gospodarstvo regije, pravne regulative i pruža sve relevantne informacije potencijalnim investitorima, zainteresiranima da ulažu u regiju zapadnog Balkana. Očekuje se da će vlade u dijalogu s gospodarstvom pronaći bolja rješenja, povećati konkurentnost gospodarstva i unaprijediti investicijsko okruženje regije.

U PKS  ocjenjeno je da u stvaranju arhitekture jedinstvenog ekonomskog regijskog područja na komore okupljene u KIF, kao najvećoj biznis platformi u regionu, mogu računati i vlade i privrednici. Institucije – na pomoć kako bi što bolje identificirale probleme i ubrzale riješenja, uklonile prepreke, usuglasile certifikate i propise međusobno i s europskim, obrazovne sisteme prilagodile potrebama gospodarstva. Privrednici – na podršku da se tehnološki i digitalno moderniziraju, da se što uspješnije uključuju u dobavljačke lance velikih domaćih i multinacionalnih kompanija, da se udružuju, da formiraju zajedničke kompanije, zajednički investiraju i proizvode zajedničke proizvode i zajedno ih, kao regionalnu ponudu, plasiraju na međunarodnom tržištu.

 

dr sc. Dejan Jovović, Znanstveni savjetnik - bivši pomoćnik saveznog ministra i glavni pregovarač SRJ i DZSCG za bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini u regiji, na osnovu kojih je CEFTA nastala

 

Podjeli:
Tagovi:

Newsletter

Hosted by Mydataknox