BLOG

Kada malo više promislimo o izdaji i izdajicama, i prisjetimo se svih knjiga, filmova ili životnih situacija čiji su glavni akteri bili izdajice, tada moramo doći do zaključka da gotovo nema jednoga dana u našemu životu, a da smo “pošteđeni” prisustva ove važne životne osobine.

Vjerojatno, kao i uvijek u životu, postoji dva oblika izdaje, dobra i loša. Dobra bi bila ona nužna, jer su se životni uvjeti ili uvjeti poslovanja promijenili, pa više nismo u stanju svjedočiti i živjeti obećanja koja smo nekome dali (ili ne možemo poštovati potpisani ugovor s partnerom...). Loša bi bila ona ničim uvjetovana, odnosno uvjetovana željom za kršenjem dogovora, zbog veće moći, više novaca, ili naprosto željom za promjenama.

Često je problem razlikovati, posebno ako izdajemo mi, je li promjena ponašanja “dobra” ili “loša”, jer je moguće naći tisuće razloga zašto npr. nismo platili račun na vrijeme ili zašto ogovaramo svoga kolegu, s kojim inače provodimo najviše vremena. Netko će reći da to nisu izdaje, nego manje greške, ljudske slabosti i sl., međutim prilagođavajući naše dnevno djelovanje ovakvim ponašanjima, polako ali sigurno postajemo konfrontirani sa okolinom. Jer, ako nismo platili na vrijeme račun, u biti nismo ispoštovali poslovni dogovor, i zadržali smo tuđi novac u našim rukama, a što je to negoli izdaja?

Izdajice čine "ono nužno"

I ako ogovaramo kolege, izdali smo povjerenje koje su nam dali, dijeleći sa nama svoje vrijeme i život. U svakome slučaju, izdajnici su bitan faktor u ljudskim životima, jer bez njih bi život bio puno dosadniji i predvidljiviji, a umjetnost, literatura, poslovni i uopće društveni život bili bez zapleta, koji daju “začin” životu. Najpoznatiji je izdajica Juda Iskariotski, koji je izdao svoga “vođu” Isusa. i postao “role-model” za sve izdajice te navukao bijes na svoj narod, koji je kroz povijest teško patio zbog ove “izdaje”. Međutim, kao i uvijek u životu, postoje i drugi pogledi  na ovaj novozavjetni čin, posebice u “Judinim evanđeljima”, gnostičkom spisu zabranjenom od Crkve, gdje se Judu Iskariotskoga prikazuje kao najhrabrijeg od Isusovih učenika, onoga koji je učinio nužno i omogućio da se ostvari Božji plan.

Sljedeći ovu parabolu mogli bismo opravdati sve izdajice, jer su one samo učinile nešto što je nužno, što donosi nužne promjene u procese u koje su upleteni.  No, istina je da se svi mi bojimo izdajica, i nastojimo zaštititi od njih. U korporativnome svijetu troše se ogromna sredstva za zaštitu od curenja podataka (sjetimo se zadnjeg slučaja špijuniranja novoga francuskoga modela automobila), jednako kao i u politici. Političko polje je upravo sada puno potencijalnih izdaja - afera Wikileaks, ostavke Gadafijevih ministara, prisluškivanja privatnih poziva talijanskoga premijera…

Biti vjeran ili ne?

Nitko ne može nanijeti štetu nekome procesu kao netko tko je bio sam dio toga procesa i razumije njegove prednosti i mane! Posebice ako je frustriran svojim položajem u istome. i zato se ogromna energija ulaže u kontrolu važnih dijelova procesa, koji se nastoje kontrolirati i fizički, ali i indoktrinirati kako ne bi našli razlog za izdaju. I oni koji se štite i oni koji izdaju, u biti vrše kontrolu nekoga procesa, i pokazuju koliko im je  važan, kada su spremni uložiti i dodatna sredstva i vrijeme ili pogaziti danu riječ. Za jednu grupu ljudi takav čin je moralan, a za drugu  je vrijedan prezira. I ono što je najzanimljivije i  najuzbudljivije, da imamo mogućnost izbora, birati biti onaj tko je vjeran do kraja ili onaj tko korigira proces te odaje informacije koje su trebale biti top-secret, i nikada ne izaći na svjetlo dana.

www.jakovviktor.com